"Dakle, i tu će, čini mi se stvari biti neriješene. Biće zadržan taj prividni mir što mislim da je opasno za jedno društvo, a ispod te površine mnoge stvari mogu da se dešavaju i mogu da se dese u jednom trenutku, nepredviđenom i na nekakav eruptivan način, koji niko u ovom trenutku naravno ne može predvidjeti. Na kraju krajeva, snaga i vrlina jednog demokratskog društva jeste da i pod cijenu određenih lomova stvari mijenja, pa makar to i ponekada bilo dramatično. Evo jednog primjera. Šta bi bilo 1997. godine da nije došlo do loma u DPS? Sve bi opet ostalo mirno, bili bi mi još mnogo godina u naručju Miloševićevom, a možda ni on sam ne bi tako brzo otišao sa scene," ocjenjuje Jovićević.
Kada je riječ o dešavanjima u opozicionom savezu, profesora Jovićevića su novinari RSE pitali da li su najnovije ideje o njenoj konsolidaciji na nekoj novoj platformi pokušaj opozicije da se na novim osnovama nametne kao alternativa vlastima ili pokušaj održavanja na okupu u susret eventualnim podjelama u DPS i kakav epilog tu očekuje.
"Reći ću nešto što se mnogima u opoziciji neće svidjeti, a što sam ponavljao nekoliko puta. Bojim se da je to još jedna uzaludna priča. Prije vjerujem da se jedna, dvije ili tri stranke, manje ili veće objedinjavaju na nekakvoj zajedničkoj programskoj, da ne kažem ideološkoj osnovi. To može stvoriti nekakve nove snage i nove mogućnosti organizovanja opozicije. Ako budu i dalje insistirali na objedinjavaju svih, a onda počnu stare priče oko jezika, identitetskih pitanja onda je to opet uzaludan posao," kaže Jovićević.
