Taso Jovanović tvrdi da je upravo on bio meta bombaškog napada u kojem su 20. juna 2024. godine ispred Sportskog centra na Cetinju ubijeni Dragan Roganović i Petar Kaluđerović, dok je on teško ranjen, navodi Pobjeda.
U iskazu datom u istrazi, Jovanović je naveo da je još krajem maja 2024. dobio informaciju da se sprema njegova likvidacija i da je za to, navodno, bilo obezbijeđeno 350.000 eura.
Sutkinja Irena Šofranac Nedović juče je u podgoričkom Višem sudu na suđenju Nikoli Drecunu za ovaj zločin pročitala Jovanovićev iskaz, pošto se on nije pojavio u sudnici jer mu, kako je navedeno, nije uručen poziv.
Uz njegov, pročitani su i iskazi Vukana Vujačića i Igora Mašanovića, koji se nalaze u bjekstvu, kao i nevjenčane supruge ubijenog Dragana Roganovića, Nataše Đukanović.
Jovanović je pred tužiteljkom Dankom Ivanović Đerić ispričao da je informaciju o pripremi ubistva dobio od ljudi iz šireg društva optuženog Nikole Drecuna.
Kazao je da mu je tada rečeno da je za njegovu likvidaciju spremno 350.000 eura, ali nije želio da otkrije ni ime navodnog nalogodavca ni identitet osobe koja mu je to saopštila, navodeći da u policiju i tužilaštvo nema dovoljno povjerenja i da je obećao izvoru da ga neće odati.
„Nikada nisam imao grku riječ sa Drecunom, niti sa ljudima sa kojima se on druži. Drecun se družio stalno sa Igorom Mašanovićem i Vukanom Vujačićem. Njih trojicu nijesam vidio deset godina i o ovom njihovom druženju čuo sam samo preko informatora. To su momci sa kojima sam bio u korektnim odnosima dok su oni boravili na Cetinju, prije nego što su počeli da bježe zbog ubistava i tih njihovih radnji koje su obavljali. Ne teretim ih ništa jer se zna ko je njima šef. Ne mogu reći ko je njima šef, jer znam da se za njega ne mogu naći dokazi. Taj sigurno ima alibi i on će reći da je u vrijeme ubistva sjedio na nekom određenom mjestu pod kamerama i ništa se neće moćin”, kazao je Jovanović u istrazi.
Smatra da je Nikola Drecun imao ulogu u praćenju njegovog kretanja i dojavljivanju gdje se nalazi.
Naveo je da je imao saznanja da su se Drecun i ljudi iz ekipe kretali i čekali pored teretane ili lokala „Tag“.
Neki od tih momaka, čija imena nije htio da kaže, bili su primijećeni u lokalu preko puta lokala „Tag“ i, kako mu je preneseno, posmatrali su drvo u blizini.
Do bombaškog napada nije slutio zbog čega su gledali u drvo, ali mu je poslije svega sve bilo jasno.
Kazao je i da tada nije znao na koji način će napad biti izveden, jer je dobio informaciju da planiraju da ga upucaju, a ne da ga ubiju eksplozivom.
Uvjeren je da je bio meta, a da je pokojni Roganović možda takođe bio potencijalna meta.
Po njegovoj ocjeni, Petar Kaluđerović bio je nedužna žrtva.
“On je radio kao obezbjeđenje Draganu Roganoviću i to zadnjih godinu dana za platu i on nema nikakve veze sa svim ovim”, kazao je Jovanović u istrazi.
Opisujući jutro kada je napadnut, Jovanović je ispričao da je tog dana blindiranim vozilom došao po Roganovića, kojeg je dovezao ispred teretane u Sportskom centru.
Tamo su ih, kako je rekao, čekali Petar Kaluđerović, Mihailo Borozan i Vlado Vulićević, kako bi pomogli Roganoviću da izađe iz auta.
“Slučajno sam spasio ovog Vulićevića jer sam mu rekao da uzme neke tablete za trening koje sam mu dao da ih ponese u svoje auto”, naveo je.
Pošto je zatvorio gepek vozila, odjeknula je eksplozija.
Od siline detonacije, kako je kazao, pao je iza vozila i vidio da mu „visi noga“.
Roganovića nakon eksplozije nije vidio, dok je Kaluđerovića zatekao pored sebe, nepomičnog; izgledalo mu je kao da je zaspao.
Naveo je i da mu je Vulićević prišao i rekao da ga vode u bolnicu jer obilno krvari.
U iskazu se osvrnuo i na ranije informacije o ugroženoj bezbjednosti, navodeći da mu je policija nekoliko dana prije eksplozije oduzela blindirano vozilo, nakon čega je o prijetnjama razgovarao sa službenicima cetinjske policije.
Tvrdi da im tada nije saopštio sve što zna, ali da smatra da je policiji bilo poznato da mu prijeti opasnost.
Govoreći o mogućim motivima, Jovanović nije precizno optužio konkretne osobe, ali je rekao da pretpostavlja da iza svega stoji neko ko ima motiv da ga ukloni, koga je opisao kao starijeg čovjeka povezanog sa kriminalom i, kako tvrdi, zaštićenog u određenim strukturama.
Naglasio je i da ne pripada nijednom kriminalnom klanu, iako ga, kako kaže, često tako etiketiraju.
Za razliku od Jovanovića, Vukan Vujačić je u istrazi tvrdio da o ovom ubistvu nema nikakva neposredna saznanja i da sve zna isključivo iz medija.
Kazao je da je u vrijeme zločina boravio u hotelu „Qvin“ u Bečićima, gdje je bio i nekoliko dana ranije. Potvrdio je da je Nikola Drecun njegov drug, ali je naveo da se nijesu često viđali, te da ga je posljednji put vidio nekoliko dana prije ubistva.
Vujačić je rekao da nije imao nikakve konflikte ni sa jednim od oštećenih i da je Dragana Roganovića poznavao samo iz viđenja, dok Petra Kaluđerovića, kako tvrdi, nije ni poznavao.
Za Jovanovića je kazao da ga zna odranije i da su bili u korektnim odnosima. Negirao je bilo kakvu vezu sa oružjem, eksplozivnim napravama ili hirurškim rukavicama, a ustvrdio je i da iz komunikacije sa Drecunom nikada nije mogao zaključiti da ovaj planira ubistvo.
Dodao je da ne vjeruje da je Drecun učinio tako nešto.
Sličan iskaz dao je i Igor Mašanović, koji je naveo da o ubistvu zna samo ono što je vidio u medijima i da u vrijeme zločina nije bio na Cetinju, niti je mjesecima prije toga tamo boravio osim povremeno.
Objasnio je da najviše vremena provodi upravo sa Vujačićem, dok sa Drecunom ima korektan odnos, ali ne toliko blizak da bi mogao govoriti o njegovim eventualnim planovima ili motivima.
Mašanović je kazao da sa oštećenima nije bio ni u kakvim odnosima.
Roganovića je, kako je ispričao, znao samo iz viđenja, dok Kaluđerovića nije poznavao. Za Jovanovića je kazao da ga nije srijetao otkako je ovaj izašao iz zatvora.
Sa Mihailom Borozanom je ranije bio veoma blizak, ali se nakon izlaska iz zatvora nijesu družili.
Komentarišući predmete pronađene prilikom pretresa stana, među kojima su bile i rukavice, Mašanović je rekao da ne zna gdje su tačno nađene i da pretpostavlja da su pripadale njegovom stricu koji je ranije koristio stan.
Negirao je bilo kakvu povezanost sa eksplozivnim napravama i rekao da, koliko zna, ni Vujačić ni Drecun nijesu imali dodira s tim. Na kraju je naveo da iskreno ne vjeruje da je Nikola Drecun počinio ubistvo.
Drecun se tereti da je 20. juna 2024. godine oko 9 časova u Grahovskoj ulici na Cetinju, ispred zgrade Vodovoda i Sportskog centra, zajedno sa za sada neidentifikovanim licima i po prethodnom dogovoru aktivirao eksplozivnu napravu, usljed čega su stradali Dragan Roganović i Petar Kaluđerović.
Prema navodima optužbe, meta napada bila su i lica koja su u jutarnjim časovima redovno dolazila u teretanu u toj zgradi, a u eksploziji su teško povrijeđeni Mihailo Borozan i Taso Jovanović, dok je povrede zadobila i slučajna prolaznica Desanka Vujović.
Tužilaštvo tvrdi da je eksplozivna naprava prethodno postavljena na grani drveta u blizini Sportskog centra, gdje je bila pričvršćena različitim sredstvima, a potom aktivirana u trenutku kada su se oštećeni nalazili ispred objekta.
