Unašem narodu postoji ona dobro poznata „samo da nijesmo gladni“ i „samo da su plate redovne“, a taj način razmišljanja stavio nas je u situaciju da je životni standard takav da jedva možemo podmiriti osnovne životne potrebe. Cijene u Crnoj Gori (ali i šire) u posljednjih godinu vrtoglavo su porasle - „opravdanje“ za to našlo se u krizi koja je zadesila svijet nakon pandemije korona virusa.
Porasle su cijene osnovnih životnih namirnica, a računi za vodu, struju i komunalije, nerijetko nas dovode u situaciju da jedino kupovinom na rate i uzimanjem kredita od banaka možemo da preživimo.
''Sve ide po grbači potrošača, koji, šta će, mora da živi i da ima i vodu i struju i koru hljeba'' kaže za Pobjedu direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević.
U Ministarstvu ekonomskog razvoja kojim rukovodi Jakov Milatović nemoćni su da se bore sa ovim problemom, jer je u našoj zemlji „propisano slobodno formiranje cijena na tržištu, čime je Vladi onemogućeno da izvrši uticaj na cjenovnu politiku“.
Što kažu podaci
Cijene proizvoda i usluga lične potrošnje, mjerene indeksom potrošačkih cijena u maju su, u odnosu na isti mjesec prošle godine, u prosjeku bile više 2,4 odsto, pokazuju podaci Monstata.
Posmatrano po glavnim grupama proizvoda i usluga prema namjeni potrošnje u maju ove, u odnosu na maj prošle godine, zabilježen je rast cijena u grupama prevoz 10,2 odsto, alkoholna pića i duvan 2,9 odsto, hrana i bezalkoholna pića 2,8 odsto, namještaj, oprema za domaćinstvo i rutinsko održavanje stana 2,4 odsto, hoteli i restorani 2 odsto, ostala dobra i usluge 1,2 odsto, zdravlje 0,7 odsto, dok je u grupi stanovanje, voda, struja, gas i druga goriva zabilježen rast cijena od 0,1 odsto.
Crnogorski statističari su izračunali da je pad cijena u odnosu na maj prošle godine zabilježen u grupama odjeća i obuća 0,5 odsto, komunikacije 0,5 odsto, rekreacija i kultura 0,3 odsto.
Potrošačke cijene od januara do maja, u poređenju sa istim periodom prošle godine, u prosjeku su više 0,9 odsto.
Prema podacima Monstata najveći uticaj na godišnju stopu inflacije imali su rast cijena ulja i masti 37,6 odsto, goriva i maziva za motorna vozila 23,6 odsto, kao i rast cijena vazdušnog prevoza putnika 21,1 odsto. Statističari su izračunali da je na godišnju stopu inflacije uticaj imao i rast cijena kanalizacije 15,8 odsto, šećera, džema, meda, čokolada i slatkiša od 4,6 odsto, duvana 3,4 odsto , usluga smještaja 3,1 odsto, voća 2,3 odsto, hljeba i žitarica 1,6 odsto, mlijeka, sira i jaja 1,4 odsto i rast cijena mesa od 0,9 odsto.
Potrošačke cijene u maju su u odnosu na april ove godine bile u prosjeku više 0,3 odsto. U odnosu na april zabilježen rast cijena u grupama hoteli i restorani 2,8 odsto, namještaj, oprema za domaćinstvo i rutinsko održavanje stana 1,6 odsto, odjeća i obuća 0,6 odsto, hrana i bezalkoholna pića, zdravlje i prevoz, rekreacija i kultura po 0,3 odsto, i alkoholna pića i duvan 0,2 odsto.
Pad cijena zabilježen je u grupama stanovanje, voda, struja, gas i druga goriva jedan odsto i ostala dobra i usluge 0,1 odsto.
Cijene ostalih proizvoda i usluga nijesu se bitnije mijenjale.
Prema podacima Monstata najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena usluga smještaja, goriva i maziva za motorna vozila, kratkotrajnih dobara za rutinsko održavanje domaćinstva, ulja i masti, mesa, usluga ishrane u ugostiteljstvu, cipela i ostale obuće i odjeće.
Indeksi potrošačkih cijena su jedan od najvažnijih makroekonomskih indikatora i osnova za donošenje odluka u oblasti ekonomije i finansija. Od januara 2009. godine koriste se kao zvanična mjera inflacije u Crnoj Gori.
Što kažu iz Vlade
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja navode da se rast cijena nekih osnovnih namirnica (brašno, ulje i slično) desio u direktnoj korelaciji sa porastom cijena energenata, odnosno transporta.
''Dio porasta cijena vezan je isključivo za prehrambene proizvode i njihov biološki ciklus u proizvodnji hrane (žitarice, voće i povrće i slično)'' dodaju iz tog resora.
Na pitanje da li država može uraditi neku intervenciju na tržištu kako bi uticala na cijene i obuzdala ih, naročito kada su u pitanju cijene osnovnih životnih namirnica, oni ističu da je Zakon o prestanku važenja Zakona o društvenoj kontroli cijena stupio na snagu 2006. godine i propisao slobodno formiranje cijena na tržištu, čime je Vladi onemogućeno da izvrši uticaj na cjenovnu politiku.
''Član 2 ovog zakona propisuje da danom stupanja na snagu ovog zakona se neće primjenjivati Zakon o sistemu društvene kontrole cijena (,,Službeni list SFRJ“, br. 84/89 i ,,Službeni list SRJ“, br. 32/93, 24/94 i 28/96), te od tada na crnogorskom tržištu počinje slobodno formiranje cijena osim u izuzecima kao što su energenti i dio ljekova čija je cijena uređena na maksimalnom nivou. Kada govorimo o intervenciji u robnom smislu na tržištu tu materiju reguliše Zakon o interventnim nabavkama (,,Sl. list RCG“, br. 69/03). Ovim zakonom je propisan prestanak rada dotadašnje Republičke direkcije za robne rezerve pa je takav vid intervencije sa prethodno pripremljenim rezervama onemogućen. Ostavljena je mogućnost da se u saradnji sa organima lokalne samouprave odrede trgovci koji bi dobrovoljno prihvatili da budu nosioci snabdjevanja u slučaju ozbiljnog poremećaja na tržištu'' pojašnjavaju u tom resoru.
Kako ističu, početkom ove godine i tokom trajanja pandemije kovida-19, Ministarstvo ekonomskog razvoja je komuniciralo sa svim opštinama u Crnoj Gori po pitanju potrebe za intervencijom.
''Međutim, dobijen je odgovor da ozbiljnog poremećaja nema i da su sve robe dostupne građanima u dovoljnoj količini'' zaključuju iz tog resora.
Riječ potrošača
Direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević kaže da im potrošači nijesu upućivali žalbe po pitanju previsokih cijena, ali da je svako ko je došao u prostorije te NVO prokomentarisao: „Kako da živimo s ovim cijenama?“
''Upadljivo je da su cijene skočile i to dosta. Ama baš svi koji ovdje dođu žale se na račune i cijene prehrambenih proizvoda'' navodi Nikčević.
Kaže da razumije da je pandemija korona virusa sve nas dovela u neprijatnu situaciju na mnogim poljima, ali da bi bilo dobro da država zaštiti najugroženije kategorije stanovništva.
''Država bi mogla da zaštiti najugroženije kategorije na način što će subvencionisati cijene osnovnih životnih namirnica kao što su ulje, šećer, brašno... Trgovci su povećali cijene i to je očigledno, a postavlja se pitanje da li su možda u izvjesnoj mjeri morali tako da učine, jer je možda proizvođač povećao cijenu. Najgore prođe potrošač i sve se svaljuje na njegova leđa'' kaže Nikčević.
Navodi da je naša zemlja, možda, preuranjeno donijela odluku o slobodnom formiranju cijena.
''Nijesu se baš stekli uslovi za to. Ne znam nijednu zemlju koja ima baš potpuno slobodno formiranje cijena. Skoro svaka zemlja štiti svoje proizvode i potrošače. Svako osjeća teret krize ali se mora učiniti nešto za najuroženije kategorije'' zaključuje Nikčević.
Koliko košta ulje, brašno i šećer
U Voliju litar ulja košta od 1,45 eura do 1,65 i 1,75 eura, a cijena šećera varira od 0,59 do 0,75 eura.
Brašno se kreće od 0,45 do 0,95 eura, a kad nije akcija cijena dostiže i 1,09 centi po kilogramu.
U Franca marktima šećer košta od 0,57 do 0,65 eura, a brašno varira od 0,45 do 0,99 eura po kilogramu. Kilo šećera se u marketima Franca može se kupiti po cijeni od 0,57 do 0,65 eura.
U Aroma marketima šećer košta 0,55 i 0,59 eura, a brašno od 0,41 euro pa do 1,05 eura ( akcijska cijena, bez akcije taj proizvod je 1,25 eura).
Ulje se, u zavisnosti od proizvođača nudi po cijeni 1,45, 1,49 ili 1,75 eura.
U Idea marketima je ulje 1,59 eura kada je akcija, a isti taj proizvod je 2,09 eura kad nema akcije.
Brašno se kreće od 0,49 do 0,89 eura na akciji.
Cijena šećera je od 0,59 do 0,69 eura u zavisnosti od proizvođača.
Anketa
Marija Radović:
Životni standard u Crnoj Gori je jako loš već 31 godinu. Cijene u marketima kao i troškovi struje, vode i komunalija konstantno skaču. Lično sam odavno naviknuta na takve stvari. Za mene i moju porodicu koji živimo od plata danas ništa nije teže nego što je bilo i do sada. Nijedna vlast ne smije da zaboravi da su pravo bogatstvo države njeni građani. Zbog toga prva obaveza ljudi koji vode državu je da svom građanstvu omoguće dostojanstven i pristojan život. Danas je to teško jer sa platom koju primam teško podmirujem mjesečne potrepštine. Cijene rastu, a sa druge strane, plate su na istom nivou ili se smanjuju. Ako se nastavi ovakav trend rasta cijena, predlažem da se većini ljudi u Crnoj Gori koji žive od plate (ispod prosjeka) dodijeli titula čarobnjaka.
Ivana Boljević:
Kod nas ljudi vrlo često izjednačavaju životni standard sa osnovnim mjesečnim potrepštinama, što je sasvim pogrešno. Pod životnim standardom u 21. vijeku moramo podrazumijevati i nešto makar malo više: kulturu, sport, rekreaciju, odmor hobije... Od prosječne plate (ne one statistički izračunate, nego realne), pojedinac u našoj zemlji samo može da podmiri upravo osnovne životne potrebe i ne preostaje mu novca za lični razvoj na bilo kom polju. U posljednjih godinu i po, cijene su porasle bar za 30 odsto (npr. ulje kao osnovna životna namirnica) a plate su ostale iste i ne prate stopu inflacije. Cijena struje je neopravdano visoka a usluge ne odgovaraju visini cijene. Većina naših građana nije u mogućnosti da zamijeni kućanski aparat od plate, bez kupovine na rate, to je, vjerujem, najslikovitiji prikaz standarda građana. Živimo u tom dužničkom ropstvu i nažalost nije vic da je većina građana ,,dužna i bogu i narodu“.
Lazar Vujisić:
Životni standard u posljednjih godinu značajno je opao. Posljedice pandemije korona virusa sve su izraženije. Cijene, ne samo osnovnih namirnica, već i goriva, komunalija, apsolutno svega su vrtoglavo porasle u posljednjih godinu. Dok su primanja smanjena, ako ih uopšte ima, zbog masovnog gubitka poslova izazvanih pandemijom. Sve to ukazuje na jedno – da je u Crnoj Gori teško preživjeti, ali uvijek treba vrijedno raditi i uz naporan rad moguće je izgurati i nadati se boljoj situaciji, a samim tim i kvalitetu života.
Jelena Milić:
Životni standard u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou, naročito kad se uzme u obzir svjetska ekonomska kriza, očekujem njen veliki uticaj. Cijene svih proizvoda ali i računa su visoke. Nažalost, većina stanovišta već odavno samo “životari” (redovno izmiruje obaveze i ništa drugo) ili živi na rubu egzistencije. Na pijacama i prodavnicama je zastupljena strana proizvodnja, što je poražavajuće s obzirom na to koliko prirodnih bogatstava ima naša zemlja.
