Naime, još od Titove smrti 1980. povremeno se pojave priče o tome da je u „Kući cvijeća“ samo spomen-obelježje, a da Josip Broz u stvari tu nije sahranjen. Priče
su podgrijevane različitim nagađanjima i „čvrstim dokazima“, pa se, između ostalog, pričalo da Tito u stvari nije umro, samo je negde sklonjen, do toga da se kao ključni dokaz da on ne leži u „Kući cveća“ potezala priča o natpisu na nadgrobnoj ploči, jer na njoj ne postoje godina rođenja i godina smrti.
O eventualnoj ekshumaciji počelo je da se priča opet ovih dana nakon što je to urađeno u Bukureštu s tijelima nekadašnjeg rumunskog predsejdnika Nikolae Čaušeskua i njegove supruge Elene.
– Nema potrebe da se to radi, jer sam svjedok da je on tamo sahranjen. Bio sam uz njega od Ljubljane do završetka sahrane. Pošto sam sve vreme bio prisutan, nema nikakve sumnje da se on tamo nalazi – kaže Joška Broz.
On je objasnio da je, nakon završetka sahrane, dizalica podigla krov i da je preko groba postavljen kamen od devet tona.
– Ostao sam do dva sata ujutru, dok nije postavljen veliki kamen koji pokriva grobnicu. Tek tada sam otišao. On se tamo nalazi, osim ukoliko neko u međuvremenu nije podigao taj ogromni kamen – zaključio je Joška Broz.
