„Borba za slobodu je za Njegoša poezija, a bojevi koji su se događali kao nastavak Kosovske bitke, naročito na području Crne Gore, za Njegoša su kao pojući glas lovćenske vile, koji nastavljaju Miloševo djelo”, naveo je Joanikije.
Dakle, dodaje on, Njegoš svu istoriju sažima u tom pogledu borbe za slobodu, u njoj vidi i poetski i religiozni i istorijski smisao.
”On koji je cijelo vrijeme sanjao o slobodi i o ujedinjenju srpskog naroda, o tome mnogo govorio, nadahnut onom starom slavom iz doba Nemanjića, u kojoj centralno mjesto zauzima car Dušan, koga najviše veliča i hvali, a poslije njega Miloš i Lazar. Sanjao je da mu svijetli kruna Lazareva i da je u blizini Miloša koji nad sjenima vlada, kao što je i bio”, zaključio je Joanikije.