Jelušić smatra da bi se ograničavanjem ili ukidanjem mnogih nadoknada i privilegija funkcionera omogućila pravednija raspodjela tereta krize na sve građane.
Ona ističe da je jedan od rijetkih sigurnih poslodavaca u Crnoj Gori opustošenoj ekonomskom krizom, dodatno osnaženom uticajem COVID-19, država, i da su u njoj posebno povlašćeni funkcioneri i njihova razna dodatna primanja, zbog čega, kako zaključuje, oni nijesu ni osjetili teret krize.
“Funkcionerske naknade i ostale prinadležnosti su u ogromnom procentu formirane na osnovu Vladinih uredbi. Nakon smjene vlasti i obećanja građanima da će doći do promjene, a ne samo do smjene vlasti, smatram da je Vlada u obavezi da mijenja takve uredbe i da omogući vraćanje novca u budžet kako bi bio na raspolaganju nasušnih potreba svim građanima”, kaže Jelušić.
Ističe i da smo kao javnost neposredno svjedočili enormnom odlivanju novca svih građana na stanove funkcionera, koji se sada pozivaju na zakonitost sticanja istih, upravo na osnovu raznih Vladinih uredbi.
“Otuda je gorka istina jedan viralni post koji glasi: "Stan od 90 kvadrata za 15 hiljada eura. Dodaj mi tu zastavu da se ogrnem". Iz tog razloga upravo ću pitati premijera da li će Vlada prduzeti mjere i koje da se ovakva praksa smjesta prekine. Osim toga smatram da bi Vlada svakako morala inicirati izmjene Zakona o zaradama u javnom sektoru, posebno za čl. 36 koji daje za pravo da sa prestankom funkcije funkcioner ima pravo da prima platu još godinu dana, odnosno dvije, ako stiče uslov za penziju. Ova odredba je diskriminatorska u odnosu na sve zaposlene u državi, kojima iz bilo kog razloga prestaje rad”, smatra Jelušić.
Ona naglašava da je potrebno da građani znaju šta je Vlada preduzela da se licima koja primaju više od tri prosječne zarade na nivou organa (predsjednika i članova organa upravljanja u pravnom licu u javnom sektoru, kao i čalnovima i predsjednicima savjeta), smanji zarada i tako obezbijede sredstva za druge potrebe.
“Pošto se dosta govorilo o prodaju dva Majbaha, pitanje je koliko je službenih putničkih vozila u svojini države Crne Gore, a koja su raspoređena državnim organima; šta je Vlada uradila do sada po pitanju restrikcije u korišćenju službenih vozila (jer po čl. 15c Uredbe organi mogu da koriste vozila u broju određenom aktom Vlade Crne Gore); koliko ima vozila nabavne vrijednosti preko 40.000 eura, a koja koriste lica koja nisu obuhvaćena čl. 15 Uredbe i ko ih sve koristi; postoji li inicijativa da se smanji broj Vlada da broj vozila dodijeljen Skupštini Crne Gore za potrebe poslanika; da li je i koliko vozila do sada prodato”, ističe Jelušić.
Napominje da se Vladinim uredbama uređuju i druge brojne privilegije, za koje obični građani plaćaju iz sopstvenog džepa.
“Tu su dnevnice, odvojeni život, gorivo, naknadu za korišćenje sopstvenog automobila, plaćeni stan, enormni telefonski računi…”, kaže ona.
Napominje i da će isti zahtjev uputiti i predsjedniku parlamenta, uvjerena da se troškovi rada Skupštine mogu takođe začajno smanjiti.
“Nakon istorijske smjene tridesetogodišnje vlasti potreban je istorijski rez primanja i privilegija funkcionera, kako bi se u ovoj zemlji počeo uspostaljati ljestvica vrijednosti koja će obezbijediti njegov održivi i inkluzivni razvoj. Svaki funkcioner mora ličnim primjerom i spremnošću da radi u korist države i građana, a ne da se reprodukuje sistem u kome poltika i funkcija postaju jedini pokretači pojedinaca i društva koje na takav način srlja u sigurnu propast”, zaključuje Jelušić.
