U nastavku donosimo njen autorski tekst.
"Dobar dan. Ja sam Jelena Đoković.
Pretpostavljam da ste ovih dana imali priliku da čitate, a možda i učestvujete u diskusiji na temu objava na mom Instagram profilu. Nemam nista protiv što nekom smetaju neke stvari koje javno govorim. Podržavam da različito mislimo, ali ne i da jedni od drugih pravimo neprijatelje zbog toga što se ne slažemo.
Moja interesovanja su me dovela do različitih tema, autora i mišljenja. Učeći i istražujući o onome što me zanima stižem na različita mesta. U današnjem, modernom svijetu, ono što je bilo ponuđeno kao jedino rješenje, preispituje se i dopunjuje. Učenje je živa stvar, proces. Nema kraja. I za mene - nema dogmi koje moram slijepo da slijedim. Prosto sam otvorena da čujem i ono sa čim se ne slažem jer želim da preispitam ono što znam.
Sasvim jednostavna ideja, da na svom Instagram nalogu razgovaram sa ljudima čije su mi knjige i javni rad bili zanimljivi, pretvorila se u jedno od glavnih pitanja i problema u našoj javnosti. Naime, moj razgovor sa Nadine Artemis, o zdravlju zuba i tome koliko je to bitno za naše cjelokupno zdravlje, je izazvalo veliku buru u javnosti. Vrlo često pronalazimo u medijima pregršt savjeta i podsticaja kako da očuvamo i poboljšamo svoje zdravlje kako ne bismo nužno završili kod doktora. Da li sam ja bilo kojim gestom rekla "Hej žene, izliječite karijes i stiže beba na proljeće?!" Naravno da nisam. To nismo uradile ni Nadine, a ni ja.
Uvijek sam se trudila da u javnom obraćanju ne namećem svoj stav i mišljenje i da, pritom, poštujem pravo da različito razmišljamo.
Nemam ništa protiv da se neko ne slaže sa mojim pogledima na svijet. Meni je, naravno, potpuno opravdano kada vidim sa koliko opreza svi mi pristupamo informacijama. Svi smo se u nekom dijelu života opekli. Ono što dijelim sa ljudima ne mora biti korisno svakome, ali sam uvjerena da nije štetno. Zdravlje nam je svima tema broj jedan, pogotovo kada izostane.
Do sada sam navikla da moji javni stavovi izazivaju oprečna mišljenja, i to je skroz u redu. Ako vi i ja različite argumente vidimo kao validne, prihvatamo različite autoritete - da li možemo jednostavno da izbjegnemo obrazac ponašanja u kojem je jedan od nas opasan, bolestan, iskompleksiran, dokon...? To njegovanje kulture da samo ako mislite kao ja - vi ste ok, u svakom drugom slučaju mi smo neprijatelji - kao da postaje norma, s čim ja zaista ne mogu da se složim.
Kao majka dvoje djece, svaki dan ohrabrujem radoznalost njihovog uma, radujući se mnogobrojnim pitanjima koje mi postavljaju. Sa njima i ja učim. Međutim, paralelno sa tim, suočavam se sa ljudima koji mi poručuju da ne treba da mislim ili pričam o svim temama koje smatram bitnim. Kao da je danas postalo nedopustivo misliti i naglas reći nešto što nije opšte prihvaćeno u javnosti.
