Pandemija koronavirusa učinila je da tokom 2020. i ove godine od te trke većina odustane, što je donijelo i dobre strane, jer stičemo utisak da je kvalitet konačno bar za korak ispred kvantiteta. Sa upaljenom bakljom i perom u ruci, kao svojevrstan predvodnik tog talasa, iskusni Momčilo Zeković Zeko, muzičar kompozitor, pisac, basista cetinjske grupe Perper, a za ovu priču najvažnije tvorac sada svima dobro znanog projekta “Džep sa tajnama”, Crnoj Gori i njenim žitelj ima tokom maja je “proslijedio” tri poklona, a već duže svima daruje i note i emociju.
Ponos i sreća
Krenimo redom. Prvo je svjetlost dana ugledao projekat “Ja sam Crnogorka’’, u okviru čijeg mini-filma Zekov tekst iz knjige “Sve iz jednog mjesta” i glavnu rolu briljantno donosi naša glumica Vanja Jovićević.
Potom je iz “džepa” Zeko izvukao autorsku numeru “Ja sam Crnogorac” i mikrofon prepustio Milanu Sjekloći, a ove sedmice sve je krunisano “Proljećem”, numerom u kojoj su glas ukrstili Bojan Jovović i Andrea Demirović. Uz ranije objavljene adute, kao što su pjesma “Crna Gora je moj dom” sa Jadrankom Barjaktarović i “Đe god sa Trebjese” uz pečat glumca Slobodana Marunovića, sve uz prigodne spotove, Zeko je ispunio ranije dato obećanje.
Sa narodom je i u volji i u nevolji, shodno dužnosti svakog pravog umjetnika. Srce ili ti emocija, slova kao glas duše, note upakovane u muziku, dakle najmoćnije u arsenalu Zekovog umjetničkog oružja, povodom 15 godina od sticanja nezavisnosti tako su odali počast Crnoj Gori i njenim simbolima. Ipak, neumorni autor objašnjava da se iza svega krije znatno značajnija i veća priča od one puke slavljeničke.
“Ne volim rođendanska slavlja! I ne pišem u to ime. Oblacima sam zahvalan što su u pravim trenucima omogućili da napišem i nekoliko dobrih pjesama koje govore o ljubavi prema svojoj zemlji. Da je sreće, svi koji imaju privilegiju da žive u njoj trebalo bi da budu ponosni bez obzira na to koje su nacionalnosti”, konstatuje Zeko.
Iz korova do cvijeta
Ispod svakog kamena Crne Gore Zeko već decenijama izvlači poneku ružu u vidu novog djela, stvorenog ili za sebe ili za druge, mada je zbog suše nekada teško pronaći i korov, a kamoli cvijet tokom 15 godina nezavisnosti, prisjeća se Zeko, proteklo je mnogo vode u nadi da će procvjetati.
“Stalno zalivam korov očekujući da iznikne cvijet. Odludila ili od mašte, ali vjerujem da može doći do toga. Potrošim mnogo vode, iscuri još više znoja, ali ne mogu promijeniti kilažu drastično. Tu sam između 100 i 107 kilograma. To žulja, jer zbog težine ne mogu da se podičim pretrčavanjem tri puta po 1.918 metara”, kazao je Zeko.
Mnogi su, ponavljamo, potrčali da ugrade ime u jubilej, ali tek nekolicini je pošlo za rukom da ostave djelo vrijedno tekovina 21. maja bez roka, bez upliva u jeftin marketing i bez samoreklamiranja. Po pravilu, takvi su u manjini. I tihi su. Ako se po jutru dan poznaje, Zekova djela mogla bi da budu svježa i kada nezavisnost zaokruži još neku deceniju.
“Nekom su jubileji povod. Stvarati sa namjerom je mač sa dvije oštrice. Prežive iskreni radovi. Narod osjeća takve emocije”, primjećuje Zeko.
Zeko korača putem za koji vjeruje da će donijeti zadovoljstvo svima koji ovu zemlju zovu majkom. U numeri “Ja sam Crnogorac” između ostalog, zapisao je: “Barjak šire crnogorski moja braća vuci gorski, ova mi je zemlja dvorac umrijet ću ka’ Crnogorac”. Bez obara na to hoće li mu se pridružiti jedan gorski vuk ili nekoliko hiljada njih, Zeko neće mijenjati maršutu.
“Majka i otac uče. Kako oni – tako i đeca. Jedino sveto nakon mame je MAJKA. Volim zemlju moju sa svim različitostima. Ljudi koji misle ka’ ja se udružuju. Biće nas dosta, biće nas više”, ubijeđen je autor.
Jedna je kuća
Čast svemu što je našlo mjesto u Zekovom “Džepu sa tajnama” ali čini se da je numera “Crna Gora je moj dom” sa Barjaktarović odjeknula za nijansu više od ostalih u ovom karantinskom dobu. Zamisao svih aktera tog projekta bila je da “upale svijetlo” i okuraže slušaoce u namjeri da kažu – “voljeti svoje nije grijeh” Da li su uspjeli?
“Svako ima dom. Crna Gora je naš dom! Moje bavljenje muzikom i književnošću je u različitim muzičkim i jezičkim registrima. Uživam u svakom od njih, a nametne mi ih vrijeme i mjesto”, ističe Zeko.
Nezanemarljiva je činjenica da se lik i djelo Barjaktarović odnedavno pominju uz prizvukpolitike (prilikom jednog nastupa u Podgorici stihove “ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”… prepjevala je u “jači smo od Srbije”, i tako ostala između dvije vatre), a većinska publika prepoznaje je i po notama za koje ne možemo reći da su rame uz rame sa Zekovim perom (karijeru izgradila uz pomoć takmičenja Zvezde Granda).
Zbog svega toga, “Crna Gora je moj dom” izašla je iz okvira muzike, suprotno Zekovoj namjeri.
“Imam osjećaj da je nekom bilo drago da od ove pjesme napravi nešto što mi nije bio naum. U njoj su predstavnici svih koji žive u Crnoj Gori. Jadranka je đevojka koja je pjesmu razumjela i donijela našem narodu na najbolji mogući način. Proći će i ovo. Već sada je i oni koji su je napadali pjevaju krijući se od gomile. Pjesme za to služe, da nas zbliže, da zaboravimo razlike. Sve će to doći doma! Jedna je kuća”, tvrdi Zeko.
Učesnici patriotskih kolona, čiji zagovornici već sedmicama unazad obilaze Crnu Goru, “odvrnu” baš ovu pjesmu “do daske” tokom vožnje. Zeko obećava da će im obogatiti plejlistu.
“To su moje sestre i braća! Snimam im još pjesama! Vozim se i ja! Kad nemam za gorivo, izađem pješke da ih pozdravim”, zaključuje Zeko.
Andrea i Bojan: Voli svoje, poštuj tuđe
Bojan Jovović i Andrea Demirović svojevremeno su branili boje Crne Gore na Eurosongu. Zeko im je sada dodijelio novi “zadatak” pod zastavom države, a dvojac ga je prihvatio objeručke i vokalno ukrasio “Proljeće”. Demirović kaže da bi voljela da ova pjesma spoji pocijepanu Crnu Goru.
“Da ljubavlju zemlju učinimo boljom. Svi je volimo, samo izgleda na različite načine. I ne treba se ljutiti na one koji neprestano pokazuju tu ljubav. Možda su imali nesrećno djetinjstvo”.
Za Jovovića je ljubav prema zemlji nešto najuzvišenije i najiskrenije.
“Ako ne volite i ne poštujete svoju zemlju, ne možete poštovati nijednu drugu. Naučen sam da volim svoje, a uvijek poštujem tuđe. U ovoj pjesmi je opisana sva ljubav prema Crnoj Gori od nas koji smo dio ovog projekta. Ovo je naš poklon njoj za 15 godina nezavisnosti. Da je vječna”, istakao je Jovović.
Kultura na pola koplja
U ranijem intervjuu za Dnevne novine, Zeko je poručio kolegama umjetnicima, između ostalog, da se ne predaju.
“O dobru našem će neko opet odozgo, valjda konačno sa drugačijim mozgom”.
Povod razgovora je bio nezavidan položaj u doba pandemije, te mnoštvo mjera koje su ih sputavale da stvaraju i doprinose, ipak, taj “odozgo” dodatno je nedavno skresao krila i budžet kulturi, kao da nije bilo dovoljno ono što je učinila pandemija. Do kada će njene zastave biti na pola koplja?
“Ne zna se što je gore! Veći budžet i plaćanje projekata koji su uradili da astal ostane bez nogu, favorizujući projekte koji nijesu imali kvalitetu građenju identiteta, ili skresani budžet iz kojeg ničiji identitet neće imati modalitet da bude uspješan. Degradiranje svega u kulturi. Njoj su zastave odavno na pola koplja. Govorio sam o tome mnogo puta radeći bez prestanka”, zaključuje Zeko.
