Sušom pogođena stabla smrče na sjeveru Crne Gore postaju meta potkornjaka – vrste insekta koja, ukoliko se njegovo širenje ne spriječi na vrijeme, uništava čitave sastojine ove vrste četinara, upozorio je u razgovoru za Pobjedu načelnik Direkcije za šumarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Ranko Kankaraš.
On navodi da oko 10 odsto šuma smrče na sjeveru Crne Gore, na potezu od Pljevalja do Prokletija, pogođeno je procesom sušenja, uslovljenog klimatskim promjenama izraženim u vidu hidroloških suša i drugih ektremnih klimatskih pojava konstatovanih proteklih godina.
"Takvi uslovi direktno pogoduju razvoju populacija štetnih insekata potkornjaka, koji se javljaju kao sekundarne štetočine, napadaju fiziološki već oslabljena stabla i izazivaju njihovo sušenje. Jedina metoda da se prekine širenje te sekundarne štetočine je sanitarna sječa tih stabala", kazao je Kankaraš.
Prema njegovim riječima, mjere sanitarne sječe, koje bi po svim propisima trebalo da se sprovode, ne primjenjuju se kako treba u Crnoj Gori, iz mnogo razloga. Jedan od razloga je kalkulisanje i povlađivanje donosilaca odluka stavovima laičke javnosti i pojedincima koji rješenje vide u zaustavljanju svakog vida sječa šuma.
Drugi je, svakako, organizacioni sistem sektora šumarstva, odnosno, kako je kazao, nedostaci samog koncesionog sistema, odnosno metoda gazdovanja i upravljanja šumama.
Kankaraš kaže da se potkornjak nikad neće pojaviti sam od sebe na zdravim stablima, već samo na onima koja su izložena nekoj vrsti stresa.
"Klimatski faktori su izvor stresa, odnosno klimatski ekstremi kakvi su, na primjer, izraženi kod nas u prethodne dvije godine u vidu hidrološke suše", navodi sagovornik Pobjede.
Isti uslovi su vladali i tokom 2011. i 2012. godine, nakon čega je došlo do prvih procesa sušenja šuma u Pljevljima, na prostoru Ljubišnje.
"U takvim uslovima, potkornjak onda napada ne samo fiziološki oslabljena već i okolna zdrava stabla koja su u dobroj kondiciji i koja bi preživjela da nije došlo do širenja populacije ovog insekta", kaže Kankaraš.
Upozorava da ukoliko se zbog nemara, neodlučnosti ili drugih razloga, propusti sprovođenje ovih sanitarnih mjera, onda u uslovima klimatskih ekstrema problem može da eskalira, kao što je to slučaj u velikom dijelu evropskih šuma u zoni kontinentalne klime.
Primjer za to su, kaže on, podaci praćenja stanja i monitoringa na nivou zemalja Evrope, od Skandinavije, preko Njemačke, zatim Češke i Slovačke do karpatskih planina, odnosno šuma u Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini.
"Prema zvaničnim podacima Savezne Države Njemačke, 60 odsto jednodobnih sastojina smrče (uglavnom monokultura) u toj zemlji je pogođeno sušenjem", navodi Kankaraš.
Deblo drveta
Kaže da kod nas suvih stabala smrče ima i u nacionalnim parkovima i mimo njih.
"Van nacionalnih parkova je problem što Uprava za gazdovanje šumama i lovištima nema adekvatnih sredstava da sprovodi sanitarne sječe i što se zbog raznih devijacija u sistemu događaju problemi, pa se umjesto bolesnih i suvih stabala za sječu doznačavaju i zdrava", kaže Kankaraš.
Na pitanje da li se to radi zbog toga što se oboljela stabla i ona u procesu sušenja ne mogu da prodaju i prerade, Kankaraš ističe da to nije realan problem, jer je tehnologija u drvopreradi osavremenjena, pa se veliki dio drvne sirovine u suvom ili protrulom stanju koristi u drvnoj industriji za mljevenje i pravljenje peleta i drvenih ploča. Ali u našim uslovima svakako bolju prođu i cijenu imaju zdrava stabla.
Kao jedini izlaz iz začaranog kruga, Kankaraš vidi promjenu stvari iz korijena, na šta su, kako kaže, već nekoliko godina ukazivali i ukazuju stručnjaci iz Ministarstva poljoprivrede.
"Odnosno, potrebno je da se napusti sadašnji koncesioni sistem u šumarstvu koji se primjenjuje preko već 20 godina i osnuje državno preduzeće za gazdovanje čiji glavni prioritet bi bio očuvanje, zaštita i obnavljanje šuma. O koristima tog koncepta za Crnu Goru je suvišno govoriti", smatra on.
Naglašava da je rješenje za probleme u šumarskom sektoru da struka počne da se primjenjuje i stručnjaci rade svoj posao, a političari svoj.
"U tom smislu potrebno je da u državnim institucijama koje se bave zaštitom prirode i timovima za pregovaranje sa EU imamo stručnjake za šumarstvo, kao i u državnim agencijama koje se, između ostalog, pitaju i o zaštiti šuma. Samo uz takav pristup možemo zajedno da definišemo koncept razvoja, odnosno da primijenimo odluke, a ne da se iste donose pro forme", zaključuje Kankaraš.
Crni bor najviše otporan na sušu, najviše strada smrča
Kankaraš pojašnjava da vrste četinara poput crnog bora su daleko otpornije na sušu zbog tipa korijena koji se pruža duboko u zemlju.
"Za razliku od njega, smrča ima korijen takozvanog tanjirastog tipa, koji se širi plitko pod zemljom, pa u uslovima hidrološke suše ne može da crpi vlagu iz zemljišta. Zato je ova vrsta najviše pogođena svuda u Evropi", kaže Kankaraš.
Dodaje da su velike površine smrče u nekim evropskim zemljama vještački sađene na ranije posječenom šumskom terenu jer se polazilo od njenih ključnih prednosti – brzog rasta i velike vrijednosti drveta kao sirovine.
Kada je došlo do izraženih klimatskih ekstrema, suša je uticala da velike površine šuma u Evropi, upravo pod smrčom, stradaju.
