Jedanaest je godina od početka pregovora Crne Gore za pristupanje Evropskoj uniji. Naša država je u decembru 2010. postala kandidat za članstvo, a pregovore je zvanično otpočela 29. juna 2012. godine. Od tada do danas otvorena su 33 poglavlja, a privremeno zatvorena svega tri, od čega posljednje 2017. Od te godine gotovo da nije bilo nikakvog napretka u procesu pristupanja, a u posljednje tri pregovarački proces gotovo da je u blokadi.
I dok u crnogorskom društvu ni za šta ne postoji širi konsenzus kao za EU integraciju, koju podržava skoro 80 odsto građana, političari aktuelne vladajuće većine se na EU put pozivaju deklarativno, uglavnom u predizbornim kampanjama. Tome u prilog govori i posljednji non-paper Evropske komisije o vladavini prava, u kojem je jasno naglašeno da je Crna Gora izgubila fokus na ključnim reformama neophodnim za pristupanje EU.
0O tome gdje smo nakon 11 godina od početka pregovora i što bi trebalo da budu prvi koraci naredne Vlade kako bi se proces pregovora pomjerio s mrtve tačke, za Portal Analitika govore saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Milica Zindović i nekadašnji ministar vanjskih poslova, ambasador Miodrag Vlahović.
Zindović: Procesu pristupiti državnički i odgovornije i zrelije
Zindović ističe da 11 godina od početka pregovora treba da shvatimo kao poruku upozorenja, a ne nikakav razlog za slavlje.
„Moramo ovom procesu pristupiti državnički i odgovornije i zrelije, s dosta više političke volje i tehničke spremnosti. Kada pogledamo unazad, čini se da možemo danas da kažemo da Crna Gora umjesto lidera u pregovorima, što smo nekad bili, trenutno je lider jedino u dužini pregovaranja, ako izuzmemo Tursku“, ukazuje Zindović.
Ističe da smo došli u situaciju da su evropske integracije stavljene ad acta, sa strane, te da se pokazalo da nijesu bile prioritet donosiocima odluka.
„Dvije, tri posljednje godine je to posebno izraženo, kao i upozorenja koja su stizala s evropskih adresa. Međutim, mnogo ranije je to počelo. Tek smo prvih godina pregovaranja imali entuzijazam, energiju i spremnost i to je upravo period kad su se poglavlja u najvećoj mjeri otvarala, a imali smo i tri privremeno zatvorena poglavlja. Posljednjih pet godina ništa se nije desilo na tom planu“, kaže Zindović.
Podsjeća da smo u međuvremenu prihvatili i novu metodologiju proširenja koja je, kako ističe, suštinski mogla da donese mnogo Crnoj Gori, ali to je još jedna od izgubljenih šansi koju Crna Gora nije kapitalizovala.
Vlahović: Vlastima u Crnoj Gori EU integracija samo retorička figura
Vlahović je stava da današnja vlast u Crnoj Gori racionalizuje i pravda svoje katastrofalne rezultate i jasnu regresiju - što će reći nazadovanje - u procesu evropskih integracija time što se stalno poziva na stagnaciju, koja je postojala u periodu koji je prethodio izborima iz avgusta 2020.
„Imali smo prilike da taj “rezon” čujemo puno puta, a ja i neposredno od aktuelnog ambasadora Crne Gore u Briselu. To nije ni objašnjenje, ni opravdanje. To je samo prozirni pokušaj da se opravda nerad, neznanje i nezainteresovanost vlasti u našoj zemlji - kojima su EU integracije samo retorička figura, dok su im stvarne namjere razgradnja Crne Gore kao društva i države. Zato se oni najbolje i najčešće druže sa g. Varheljijem, koji je reprezent mađarske interpretacije evropskih integracija - na što ne treba trošiti riječi“, ističe Vlahović.
Drugo, dodaje, kada se radi o uspjesima i pomacima, zastojima i prekidima u onom razdoblju kada je taj proces kanalisala suverenistička koalicija na čelu sa DPS, tu treba, kako kaže, biti korektan i principijelan - i pohvaliti što jeste za pohvalu i kritikovati ono što zaslužuje kritiku.
„Ali, kao što rekoh, ne smatram sebe za nekog ko bi vam o te dvije strane crnogorske medalje u kontekstu evropskih integracija mogao reći nešto novo, značajno i originalno. Treće i - meni se čini - najvažnije: evropske integracije su dvostrani proces u kojem, naravno, ne možemo kriviti evropske prijatelje i partnere za naše nedostatke, pogrešne politike i greške. Ali, isto tako, možemo primijetiti da postoje amplitude - usponi i padovi - u evropskom poimanju, interesu i stvarnoj zainteresovanosti na strani država - članica EU da se dovrši proces proširenja na zemlje Zapadnog Balkana. U tom kontekstu i danas ima jasnih rezervi u nekim evropskim metropolama, kao i načelne i retoričke spremnosti u drugima da se o tome razmišlja“, smatra Vlahović.
I dalje smo svijetla tačka procesa
Zindović podsjeća sa smo već 2019. imali neformalnu klauzulu balansa, da smo bili pred blokadom pregovora, a da se promjene koje smo očekivali nakon 2020. nijesu desile, iako se očekivalo da nova vlast ubrza EU put.
„Šansu nijesu iskoristile ni 42. ni 43. vlada, nijesu donijele suštinske promjene Crnoj Gori, apsolutno su sa strane ostavile proces EU integracija, a u fokus stavile druga pitanja. Drugim riječima, nastavili su istim putem svojih prethodnika, a u međuvremenu je došlo do ozbiljne polarizacije u društvu i institucionalne blokade, zbog čega smo krajem prošle godine dobili nikad eksplicitnija upozorenja od evropskih partnera“, napominje Zindović.
Dozvolili smo, podsjeća, da Ustavni sud bude bez kvoruma od septembra prošle do februara ove godine, iako je to, napominje, bio samo jedan u nizu domaćih zadataka u okviru poglavlja 23 i 24 koja su apsolutni prioritet.
„Ipak, raduje da smo i dalje svijetla tačka ovog procesa. Podrška EU integraciji među građanima je na rekordno visokom nivou. Nažalost, to se ne poklapa s onim što su djela i činjenja ključnih donosilaca odluka i vidimo da su kod njih EU integracije samo na deklarativnom nivou“, ističe Zindović.
Sa njom je saglasan i Vlahović.
„Crna Gora je, još uvijek, prva na listi, što predstavlja šansu i izazov, ali i pokazatelj da smo uprazno potrošili posljednje tri godine... Crna Gora ostaje najmanji i, shvatićete u kojem smislu to kažem, najjeftiniji projekat proširenja EU na Zapadni Balkan. To ne smijemo zaboraviti - ni mi, ni naši evropski prijatelji“, podvlači Vlahović.
Odugovlačenje formiranja nove izvršne vlasti usporava EU put
Zindović je stava da treba raditi na boljoj pregovaračkoj strukturi koja nikad, suprotno preporukama, nikad nije optimizovana.
„Svjedočimo gubitku kadra, gubitku institucionalne memorije. Pregovaračka struktura mijenjana je sedam puta. Tako česte promjene, pa čak one bile i kozmetičke, ne mogu dobro i pozitivno uticati na kvalitet pregovaračke strukture“, smatra Zindović.
Ističe i da svako odugovlačenje formiranja nove izvršne vlasti utiče i na usporavanje našeg puta ka EU.
„Trenutno ne znamo da li će nova vlada biti stabilna, ne znamo ni ko će je činiti, ali ono što mora da bude prioritet svima njima je da se drže evropske agende, da strateški pristupe cijelom procesu, da stvore apsolutni konsenzus kako bismo konačno dobili završna mjerila za poglavlja 23 i 24. Svi akteri koji se ne pridržavaju evropskih vrijednosti ne bi ni trebalo da guraju tu priču u budućnosti. Treba da se okupimo oko onoga što je naš evropski put, ali samo oni akteri kojima je istinski stalo i koji žele da pokrenu suštinske promjene, a ne kao do sada da druge stvari budu prioritet“, naglašava Zinović.
Politička volja i vizija značajni segmenti integracije
Neophodno je, dodaje, iskoristiti šansu i trenutnu konstalaciju snaga na geostrateškoj mapi.
„Šansa nam se opet snažno nameće. Imamo jasne domaće zadatke koje treba da završimo, naše je samo da im pristupimo odgovorno stavljajući evropski i nacionalni interes Crne Gore ispred onoga što su partijski interesi“, poručuje Zindović.
Vlahović napominje da su u samom procesu evropskih integracija i proširenja - politička volja i vizija vrlo značajni segmenti.
„Ne treba podsjećati - a, zapravo, možda baš i treba - da ni Rumunija, ni Bugarska, vaktile nisu imale sve ispunjene kriterijume i ostvarene standarde - pa su ipak primljene u EU! Zato bih završio podsjećanjem na jedno “pravilo” koje postoji ne samo u Evropi i ne samo na Balkanu, ali je u našem regionu pokazalo svoju dramatičnu važnost. Naime - bolje je neke stvari završiti i dan ranije nego što su spremne da budu završene, a ne čekati dan-dva kasnije, kada može biti tragično i nepovratno kasno. Čini mi se da smo mi danas - i Crna Gora, i region kojem pripadamo, pa i sama EU - upravo na tom razmeđu“, zaključuje Vlahović.
