Na današnji dan, prije 33 godine, 27. februara 1993, pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“ oteli su putnike iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd–Bar, u mjestu Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ovaj zločin ostao je upamćen kao jedan od najbrutalnijih ratnih zločina nad civilnim stanovništvom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Voz broj 671 zaustavljen je u stanici Štrpci, iako ona nije bila predviđena za redovna zaustavljanja. Naoružani pripadnici jedinice kojom je komandovao Milan Lukić, vođa paravojne grupe povezane s Višegradom, ušli su u voz i zatražili dokumenta od putnika.
Nakon legitimisanja, iz voza je izvedeno 20 civila nesrpske nacionalnosti, među kojima 18 Bošnjaka: Adem Alomerović, Džafer Topuzović, Esad Kapetanović, Fevzija Zeković, Fehim Bakija, Fikret Memović, Halil Zubčević, Ilijaz Ličina, Ismet Babačić, Jusuf Rastoder, Muhedin Hanić, Nijazim Kajević, Rasim Ćorić, Rifet Husović, Safet Preljević, Senad Đečević, Šećo Softić i Zvjezdan Zuličić.
Izveden je i putnik hrvatske nacionalnosti Tomo Buzov, kao i jedna osoba arapskog porijekla čiji identitet nije utvrđen. Otmice su završene odvođenjem svih žrtava u pravcu Višegrada, gdje su najprije zlostavljani i opljačkani, a potom ubijeni. Njihova tijela bačena su u rijeku Drinu.
Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.
Zajedno s prtljagom, žrtve su kamionom, uz pratnju dva putnička vozila, odvezene u Višegrad. U Prelovo su stigli poslije 17 časova, a zatim su istovareni ispred Osnovne škole „Želimir Đurić Željo“, gdje je tada bilo sjedište komande Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad.
U fiskulturnoj sali naređeno im je da se skinu, odlože stvari i predaju sve vrijednosti. Nakon toga su mučeni i fizički zlostavljani. Sa rukama vezanim žicom, u donjem vešu, ponovo su ukrcani u kamion i odvezeni u selo Mušići. U prizemlju spaljene kuće Rasima Polja, Milan Lukić je strijeljao 18 civila.
Dvoje civila ubijeno je tokom pokušaja bjekstva — jednog je usmrtio Nebojša Ranisavljević, dok je drugog ubio nepoznati stražar. Tijela ubijenih sutradan su bačena u Drinu. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve: Halila Zubčevića, Ilijaza Ličine, Jusufa Rastodera i Rasima Ćorića, tokom ekshumacija na lokalitetu jezera Perućac. Sve žrtve bile su državljani Savezne Republike Jugoslavije.
„Voz je stao na crveno svjetlo na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednoga s bradom i crnom kokardom. U početku je sve djelovalo kao rutinska kontrola dokumenata, pa se činilo da traže određenu osobu. Bilo je komentara da traže bjegunce, ali je nekima bilo jasno da su meta muslimani. Jedan putnik je iz bifea iskočio na snijeg uz povike: ‘Koljite balije’. Najstrašnije je bilo to što otpora gotovo da nije ni bilo — niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Cijela otmica trajala je manje od pola sata, a voz je potom nastavio putovanje kao da se ništa nije dogodilo“, opisoa je događaj jedan od svjedoka, čiji je identitet zaštićen.
Za zločin u Štrpcima vođeni su postupci pred više sudova u regionu. Sud u Bijelom Polju je 2002. godine osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina zatvora. Mićo Jovičić je 2016. pred Sudom BiH priznao krivicu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osuđen je na pet godina zatvora. Tužilaštvo BiH je krajem 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Lukića, koji je pred Haškim tribunalom već osuđen na doživotni zatvor za zločine u Višegradu, ali ne i za ubistva civila u Štrpcima.
U predmetu „Luka Dragičević i drugi“ pred Sudom BiH, sedmorica bivših pripadnika Druge podrinjske brigade VRS osuđena su na po 13 godina zatvora. Bobanu Inđiću je u januaru 2023. izrečena kazna od 15 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Suđenje za otmicu u Štrpcima pred sudom u Beogradu počelo je 2019, a u ponovljenom postupku, u oktobru prošle godine, Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina zatvora, dok je Dragana Đekić dobila kaznu od pet godina zatvora.
