Dok se javnost i mediji svakodnevno bave izjavama i potezima najvidljivijih članova izvršne vlasti, jedan potpredsjednik Vlade djeluje gotovo neprimjetno, bez konkretnih inicijativa, bez domaćih aktivnosti, ali sa jasno profilisanim ideološkim stavovima koji izazivaju polemike.
Riječ je o Budimiru Aleksiću, potpredsjedniku za obrazovanje, nauku, kulturu i vjerska pitanja. Iako mu je resor formalno jedan od ključnih za razvoj društva i identiteta, njegovo javno i institucionalno djelovanje ostaje marginalno, a njegova politička agenda se češće manifestuje u revizionističkim stavovima nego u reformama.
Aktivnost
Prema zvaničnoj internet stranici Vlade Crne Gore (gov.me), Aleksić je od februara do juna ove godine imao svega pet javno objavljenih aktivnosti, uglavnom vezanih za posjete Kini, u okviru foruma, edukativnih samita i izložbi.
Nijedna od tih aktivnosti nije bila usmjerena ka konkretnim pitanjima iz njegovog resora u Crnoj Gori, odnosno obrazovanju, visokom školstvu, nauci ili položaju vjerskih zajednica. Poređenja radi, drugi potpredsjednici u istom periodu bilježe znatno veći broj i širi spektar aktivnosti.
Momo Koprivica i Nik Đeljošaj imali su po šest, dok je Ervin Ibrahimović premašio i taj broj, uz niz konkretnih domaćih inicijativa. Čak i potpredsjednici zaduženi za spoljne poslove ili bezbjednost, poput Filipa Ivanovića i Alekse Bečića, aktivno učestvuju u domaćim reformama, poput kreiranja državnih politika ili pitanja vetinga.
Ideološki front
Umjesto reformskih prijedloga, Aleksićev politički angažman se prepoznaje po negiranju potrebe za podrškom crnogorskim kulturnim institucijama i afirmaciji ličnosti iz kontroverzne istorijske prošlosti. Najilustrativniji primjer je njegova uporna borba da se Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) izostavi iz budžetskog finansiranja, uz tvrdnje da je riječ o „nelegitimnom“ projektu.
Ovakav stav dolazi uprkos tome što je FCJK jedina visokoobrazovna ustanova koja njeguje crnogorski jezički i identitetski kôd, a njegovo uskraćivanje finansijske podrške tumači se kao direktni udar na crnogorski kulturni suverenitet. Preglasavanje na Vladi i direktni zahtjev ambasadora Kvinte ipak je uslovio da FCJK dobije finansiranje i za ovu godinu.
Posebno je uznemirila javnost Aleksićeva ranija podrška inicijativi za podizanje spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. U pitanju je ličnost iz Drugog svjetskog rata čije su jedinice bile direktno odgovorne za masovne zločine nad civilima, naročito Bošnjacima i Muslimanima u Pljevljima i okolini.
Takav gest smatra se pokušajem istorijskog revizionizma i uvredom za sve žrtve fašističkih kolaboracionista. Dok Evropa gradi obrazovanje zasnovano na antifašizmu i humanizmu, Crna Gora, sa ovakvim članom Vlade, šalje poruke dijametralno suprotne.
Inicijative
Tokom mandata Budimira Aleksića, on lično nije pokrenuo nijedan zakonodavni prijedlog ili strateški dokument koji bi unaprijedio sistem osnovnog, srednjeg ili visokog obrazovanja.
Nema inicijativa o poboljšanju uslova rada u školama, digitalizaciji obrazovanja, programima podrške nastavnicima ili studentskoj mobilnosti. Istina, da budemo objektivni, nema ni neka prevelika ovlašćenja u tim domenima kao potpredsjednik Vlade.
U domenu nauke, takođe nema informacija o novim fondovima, grantovima ili projektima koji bi podstakli razvoj istraživačkog rada. Kada je riječ o vjerskim zajednicama, nijedna mjera iz njegove nadležnosti nije bila tema ni rasprava ni saopštenja.
Budimir Aleksić trenutno djeluje više kao politički simbol određene ideologije nego kao izvršilac resora koji vodi. Njegovo prisustvo u javnosti svodi se na posjete dalekim državama, dok u javnosti dominiraju njegovi ideološki stavovi.
