Pravo je čudo da je moja veza preživjela debakl uskih farmerki ispranih kiselinom 2009. Moj muž i ja smo bili vjereni u to vrijeme, a kao praznični poklon on mi je kupio nekoliko stvari iz lokalnog butika. Bila sam potpuno užasnuta svim što mi je donio — uključujući par onih užasnih uskih farmerki — a nemam pokeraško lice, tako da je moja reakcija bila neprikrivena: petica za trud, dvojka za realizaciju.
Ovo nije bio prvi put da je promašio poklon; I dalje ne ne pominjemo fijasko sa robotskom pandom iz 2007, iako je ovjekovečena u podkastu. Pokušala sam da obuzdam svoje vidljivo nezadovoljstvo, ali šteta je učinjena (farmerke su prošle gore od pande, koja je bila barem nekako slatka).
Oboje smo bili razočarani, a epizoda je potvrdila ono što odavno osjećam kada je riječ o obaveznom davanju poklona, posebno za praznike: Iako ne zamjeram nikome ko se raduje prazničnom darovanju, smatram da je cijela stvar emocionalno iscrpljujuća i duhovno neispunjavajuća, često izazivajući više anksioznosti za obje strane nego što vrijedi.
Mislim da je to djelimično zato što sam odrastala u domaćinstvu koje nije bilo posebno vezano za rituale davanja poklona. Ja sam Jevrejka, ali ne mogu a da se ne sjetim kako su roditelji američkih Jevreja davali poklone svojoj djeci za Hanuku kako se djeca ne bi osjećala izostavljena iz sezone darivanja, uprkos tome što ne slave Božić.
Novac
Čim sam bila dovoljno velika, oko 12 godina koliko se sjećam, roditelji su mi počeli davati novac umjesto poklona i za rođendan i za praznike. Bilo je efikasnije i jednako sentimentalno kao sastavljanje liste poklona koje bi mi oni kupili. Oni i dan-danas odbijaju sve poklone osim ručno rađenih čestitki ili rukotvorina moje djece.
Međutim, nakon udaje postala sam dio porodice koja i slavi Božić i smatra da je davanje poklona smisleno, pa sam željela da naučim kako da dajem i dobijem poklone graciozno. Iako se kod mene vidi poboljšanje nakon 16 godina koliko smo moj muž i ja zajedno, ovo još nije moja jača strana.
Svojoj djeci i njihovim rođacima dajemo poklone, ali to je već postalo preopterećujuće mojoj starijoj kćerki, koja je prilično posebna i ima otprilike isto tako „dobro“ pokeraško lice kao i ja.
Kada sam nedavno tvitovala o svojoj mržnji prema davanju i primanju poklona, naišla sam na mnogo srodnih duša. Takođe sam saznala da postoje psihološke, kulturne i ekonomske implikacije oko davanja poklona, i završila sam u internet zamci čitajući Deridu i pitajući se da li čisti altruizam zaista postoji.
Vrijednost
Džoel Valdfogel, profesor i dekan Karlsonove škole menadžmenta Univerziteta u Minesoti i autor knjige „Skroogenomika: Zašto ne bi trebalo da kupujete poklone za praznike“, otkrio je da, ostavljajući po strani sentimentalnu vrijednost, roba vrijedi 20 odsto manje po artiklu kada je poklonjena. Dakle, ako vaš partner potroši 100 dolara na robotsku pandu za vas (znate, hipotetički), u prosjeku ćete od toga dobiti samo 80 dolara.
Kako mi je to objasnio Valdfogel, „mi obično prilično dobro procjenjujemo šta nama treba i šta želimo, ali ne procjenjujemo baš najbolje šta drugim ljudima treba ili šta žele“.
On je rekao je da ekonomisti ovo nazivaju „problemom raspodjele resursa“ i da je cijela razmjena poklona „skoro pa osuđena na propast“, brzo dodajući da je to možda prejaka riječ, iako je davanje poklona zaista „veliki izazov“.
Povjerenje
Nijesu svi ekonomisti saglasni sa ovim. Bendžamin Ho, vanredni profesor ekonomije na Vassar koledžu, koji je proučavao ulogu poklona u izgradnji povjerenja, rekao mi je da „pokloni imaju veliku vrijednost u društvu“ i da je razlog zašto je davanje i primanje poklona tako izazovno zapravo dio poente.
Mi obično prilično dobro procjenjujemo šta nama treba i šta želimo, ali ne procjenjujemo baš najbolje šta drugim ljudima treba ili šta žele
„Da je bilo lako kupiti poklon, svako bi to mogao da uradi“, rekao je on. Davanje dobrog poklona pokazuje da nekoga dobro poznajete i vremenom gradite povjerenje. Primanje poklona takođe može da bude stresno, jer je reciprocitet dio procesa, objasnio je Ho, tako da osjećamo da u nekom trenutku moramo da „otplatimo“ poklon.
Postoji još jedan ekonomski koncept kojim može da se objasni zašto mi je tako teško da prihvatim kupovinu poklona u prazničnoj sezoni, rekao je Ho – koncept smanjenja prinosa. Kada kupujemo toliko poklona za ljude koji nam nijesu bliski, pri čemu nam je to obaveza, a nijesmo motivisani bilo kakvim osjećanjem ili željom, vrijednost poklona opada kako za davaoca, tako i za primaoca.
„Kap u moru“
Iako sam cijelnila hladnu, snažnu ekonomsku analizu, najviše me je dirnuo opis davanja poklona koji sam čula od Marka Ostina, profesora engleskog na Univerzitetu Lojola u Merilendu i urednika zbirke „Pitanje poklona: Eseji kroz discipline“.
Prvo, rekao je da mnogi ljudi ne vole davanje božićnih poklona jer komercijalni proces uklanja svaku svetost razmjene.
„To sada postaje kap vode u moru, još jedna kupljena stvar, još jedna obična razmjena u kojoj nemamo udjela“, kako je rekao. Mnogi pokloni – poput porodičnog nasljeđa – imaju značajnu emocionalnu vrijednost koja prevazilazi tržište, dodao je on.
Ostin je takođe rekao da je „poklon priča, jer pričaš priču o osobi kojoj ga daješ, i priču o tome kako se poznajemo“. Poistovijetila sam se sa tim, jer su loše davanje poklona mog muža i moja neučtiva reakcija postali dio našeg narativa kao para i dio naših uvjerenja dok smo stvarali porodicu.
(U)poznavanje
Naravno, tokom godina smo se bolje upoznali, uključujući i naše neuspjehe i uspjehe u kupovini poklona jedno drugome. Moj muž je naučio da može da mi kupi nosive uređaje samo ukoliko njegov izbor dobije saglasnost njegove veoma moderne sestre, koja ima odličan ukus i uvijek bi sve pogodila kako treba.
Saznala sam da su pokloni u kojima on najviše uživa iskustva, a ne stvari, pa sam za njegov nedavni rođendan organizovala roditelje da čuvaju naše kćerke i rezervisala nam putovanje za vikend.
Takođe smo donekle došli do tačke gledišta onog drugog: otkrila sam načine da uživam u davanju poklona, posebno za nove bebe i za svoju djecu. Posebno je zadovoljstvo usrećiti mališane pokazujući im koliko imam sluha za njihova interesovanja.
Moj muž može da se nasmije svojim ranijim poklonima s kojima nije bio baš uspješan i priznaje da se to može odnositi na mnoge praznične poklone. I zajedno smo odlučili da ove godine nećemo pokloniti jedno drugom ništa. Prazna čarapa u koju bi se inače stavio poklon je bolje rješenje od odvratnih farmerki, bilo kada.
* * * * *
Autorka je Džesika Gros, kolumnistkinja NY Timesa
