Članica Predsjedništva BiH iz RS-a Željka Cvijanović izjavila je da dva člana Predsjedništva BiH glume da su “kobajagi” zaštitnici “kobajagi” države te da Predsjedništvo BiH ne može biti ovlašteni predlagač zakona o državnoj imovini zato što, u skladu s Ustavom, može predlagati zakone samo iz domena svojih nadležnosti.
“Ovdje dva člana Predsjedništva glume da su kobajagi zaštitnici kobajagi države, a svjesni su da je njihova misija unaprijed osuđena na propast”, navedeno je u saopćenju iz Kabineta Željke Cvijanović.
Za one koji ne znaju, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, glasovima Denisa Bećirovića i Željka Komšića, usvojilo prijedlog Zakona o državnoj imovini Bosne i Hercegovine.
Hajmo sada analizirati ono što nesuvislo i neutemeljeno govori Željka Cvijanović. Prvo i osnovno, Predsjedništvo BiH JESTE ovlašteno da predlaže zakone, među kojima je i zakon o državnoj imovini. Dakle, ono predlaže, a ne usvaja. Da je to tako, svjedoče i reakcije iz RS-a, gdje stoji da će biti uložen veto na prijedlog zakona o državnoj imovini. Zašto bi ulagali veto na nešto što ne postoji?
Još konkretnije, prema Dejtonskom sporazumu i članu 5, stav 3 Ustava BiH, nadležnosti Predsjedništva BiH obuhvataju vođenje vanjske politike BiH, imenovanje ambasadora, predstavljanje BiH u inostranstvu, međunarodne ugovore, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine, predlaganje budžeta BiH i koordinaciju s međunarodnim i domaćim organizacijama. U ovom članu je navedeno da Predsjedništvo “može imati i druge dužnosti!
Država “kobajagi“, ali su plaće prave
A sada, kada je riječ o “kobajagi državi“, treba podsjetiti i Željku Cvijanović i njenog mentora i ktitora Milorada Dodika, koji je prije Cvijanovićeve bio član Predsjedništva, da je u najmanju ruku licemjerno pričati o “kobajagi državi“ dok u isto vrijeme obavljaju najviše državne funkcije u toj istoj državi i zarađuju visoke plaće od građana te države. Prema tome, ni država, ni funkcije, a ni plaće nisu ni najmanje “kobajagi”.
Tu je jedino, budimo iskreni, Željka Cvijanović kobajagi, jer se ništa ne pita niti u svojoj partiji (SNSD-u), gdje Milorad Dodik odlučuje mimo izbora, volje kolega-podređenih i građana ko će sudjelovati u političkom životu. Stoga je Cvijanović s kompletnom garniturom političara iz RS-a “kobajagi”, samo je Dodik autentičan, izvoran i originalan, s kapacitetom. Sve ostalo je generička roba. Ali to je već do njih i njihovog moralnog poimanja politike. Samo nije do njih da drže nekome lekcije o tome šta je pravo, a šta fejk (kobajagi).
Opravdan je, stoga, poziv na ostavku Željke Cvijanović, predsjednika Kluba zastupnika SDP-a u Federalnom parlamentu Damira Mašića.
“S obzirom na to da svoju državu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj obnaša dužnost članice Predsjedništva BiH, naziva ‘kobajagi državom’, javno pozivam Željku Cvijanović da, u skladu s onim što govori, podnese ostavku i prestane uzimati ozbiljan novac od te iste države koju, barem deklarativno, ne voli”, poručio je Mašić.
“Ako to zaista ne uradi, onda ona samo ‘kobajagi’ pripovijeda zarad jeftinih političkih poena, kao i svi kadrovi SNSD-a koji vole državne pare mnogo više od entitetskih. Nažalost, građani naše zemlje navikli su se da ne mogu računati na razum od strane predstavnika režima bosanskohercegovačkog entiteta RS jer tamo svega osim razuma ima”, kazao je Mašić za Fenu.
Ono što Mašić govori je u potpunosti tačno, uz dvije opaske: ko god zamijeni Cvijanović u hipotetičkom scenariju podnošenja ostavke (koji se neće desiti), na njeno mjesto će doći isti ili gori. Jer ovdje je suštinska stvar ideološka, a ne personalna. Kažem, Cvijanović je samo puki izvršitelj onoga što zakuhava Milorad Dodik i svako naredno ime i prezime je generičko i istovjetno u vezi s ovako skandaloznim izjavama. Drugo, možda bitnije, Mašić zaboravlja ili namjerno previđa da je njegova partija u koaliciji s Dodikovim SNSD-om na državnom nivou, a Predsjedništvo je najviši državni nivo. Pa, nije jasno kome je, mimo Cvijanović, upućen ovaj apel za ostavku? Možda Centrali SDP-a?
Zakon o državnoj imovini kristalno je jasan
Sada na poentu. Kada smo kod države, zakon o državnoj imovini je kristalno jasan i odražava težnju svih normalnih ljudi za ustrojstvom države koja kontroliše svoje resurse i nepokretnu imovinu.
Konkretno, kako se navodi u obrazloženju predloženog zakona o državnoj imovini, kao pravni sljednik Republike BiH, Bosna i Hercegovina je vlasnik državne imovine, što znači da je i nosilac prava vlasništva na cjelokupnoj toj imovini. Institucije BiH, ali i bh. entiteti i svi drugi nivoi vlasti u BiH, mogu koristiti ili imati u vlasništvu onu imovinu koja im je potrebna za vršenje njihovih pojedinačnih nadležnosti, u mjeri u kojoj bi to bilo ovlašteno zakonom koji donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
Oni koji se s ovim ne slažu su separatisti koji se nadaju nekom otcjepljenju, ili kako Dodik to naziva “mirnoj disoluciji“. Entitet RS smatra da imovina pripada entitetima i da država nema pravo na ovu nadležnost.
To je suština većine poslijeratnih prijepora. Entitet RS, bez obzira na političku garnituru koja ga vodi, smatra da ima ne samo samostalnost nego i pravo da prisvaja državnu imovinu te da bude nasljednik Republike BiH na teritoriji od 49% današnje države. To je suludo, opasno i nakaradno poimanje i ustava i faktičkog stanja stvari i državnosti. Međutim, to je jedno sociološko-filozofsko pitanje, po kojem svi glavni akteri u RS-u od osnivanja do danas smatraju da je Dayton zapravo prelazni sporazum koji je samo privremeno zaustavio put RS-a ka potpunoj samostalnosti i njenom eventualnom prisajedinjenju Srbiji, istovremeno sačuvavši integritet RS-a.
Zato je predominantno mišljenje u RS-u danas da treba očuvati Dayton kao ustavni okvir, ne zato što pobornici ideje “srpskog sveta” vole ovaj sporazum, nego zato što im on pruža zaštitu za dalje separatističko djelovanje – i to je sva istina.
U stvarnosti umjesto državne imovine, entitet na sebe knjiži privatnu
A kakvo je stanje na terenu?
Na terenu je situacija takva da se može uzeti kao istinita hipoteza Željke Cvijanović da je BiH “kobajagi” država. Evo jednog primjera:
U okviru uspostave katastra nekretnina RS-a, deseci privatnih parcela bošnjačkih porodica knjiže se kao entitetska imovina, čime se na brutalno hladan način narušava ono što je za njih najdragocjenije – očevina. Ono što je pripadalo pojedincima, dakle privatno vlasništvo, postaje entitetska prćija.
Onda je Željka Cvijanović u pravu kada spominje “kobajagi” državu BiH, jer RS ne samo da se protivi usvajanju zakona o državnoj imovini, nego i privatnu imovinu knjiži u entitetski grunt (sic!).
Tako je porodično zemljište Abdurahmana Malkića u općini Srebrenica uknjiženo kao vlasništvo Republike Srpske.
Za Malkića, to je pokušaj ne samo da se njegova zemlja oduzme, već i da se Bošnjacima poruči da ovdje više nisu dobrodošli.
“Mi ćemo se boriti da očuvamo svoju imovinu, pogotovo što je to očevina i što je to za nas sveto”, rekao je Malkić za Etto portal.
S druge strane, Geodetska uprava RS-a tvrdi da sve rade po zakonu, kršeći jasne odluke Ustavnog suda BiH. Odluke Ustavnog suda BiH, po kojima je privatna imovina neotuđiva, postaju mrtvo slovo na entitetskom papiru, dok zakon o državnoj imovini još nije usvojen.
Da li je onda Željka Cvijanović, paradoksalno, u pravu kada za plaću svih nas, građana BiH, nekažnjeno kaže da je BiH “kobajagi” država jer se protivi zakonu o državnoj imovini, dok u isto vrijeme RS privatnu imovinu Bošnjaka knjiži kao entitetsko vlasništvo? Pa je na terenu RS država, a BiH nepostojeća kategorija. Ako ne vjerujete meni, pitajte Srebreničane-povratnike gdje im je zemlja? Za članove porodica već znamo, oni su pod zemljom.
