Nevjerovatno je, smatra Jaredić, da ljudi koji govore čistim kodifikovanim crnogorskim jezikom stalno se zalažu, dodaje on, za uvođenje srpskog jezika, a kao primjer se može uzeti poslanica SNP- Slađana Kaluđerović, koja se, kako kaže, žustro zalaže za srpski jezik.
"Ona ne zna da govori crnogorskim jezikom, zato bi bilo dobro i bilo bi potrebno da Institu za jezik, i Fakultet za crnogorski jezik i radiotelevizije da pokrenu šire rasprave o tome šta je standardizovani crnogorski jezik i ko kojim jezikom govori. Jasno je sasvim danas i možemo reći da su srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski slični jezici, ali svaki ima svoje posebnosti. Crnogorski jezik je u odnosu na srpski poseban zato što je ijekavica, u Srbiji je isključiva ekavica, Vuk je bio uveo ijekavicu ali su mu se pobunili beogradski trgovci i novosadski intelektualci i morao je prilagodi i svoj rječnik i svoju gramatiku srpskom ekavskom izgovoru”, rekao je Jaredić.
Podsjeća da je srpskohrvatski jezik stvoren 1954. godine u Novom Sadu nametnuo je Crnoj Gori neke foneme i neke izraze koji baš i nijesu bili prikladni, ali su proglašeni književnim i kao takvi su, dodaje on, ušli u upotrebu.
"Potpuno je jasno da sada mi imamo ljude koji stalno govore ,,govorimo srpski”, a kad bi bila anketa sa pitanjem ,,govorite li vi ekavskim ili ijekavski” vidjeli biste da bi u Crnoj Gori sigurno bilo 70 posto ljudi koji govore ijekavski, to je osnovno obilježje razlike između srpskog i crnogorskog jezika uz, naravno, što su u crnogorskom jeziku konačno prihvaćena ta dva fonema Ś i Ź koja su uvijek bila u upotrebi od Petra I i vladike Danila, oni su takođe govorili narodnim jezikom - onim jezikom.koji je Vuk prihvatio kao književni jezik”, zaključio je Jaredić.
