Zbog nejasne orijentacije vlasti kuda ide, ubijen je odnos Crnogoraca prema državi i to je veliki problem, a manje gledanost televizija koje imaju vlasnike iz Srbije. Glavna meta tih medija nije Crna Gora već širenje svesrpskog jedinstva i očuvanje Vučićeve vlasti. Zašto Agencija za elektronske medije ne učini nešto, ne radi svoj posao jer da radi, odavno bi zatvorili te televizije sa kojih je išla velika podrška litijama, kaže Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose, za Pobjedu.
Povjerenje građana Crne Gore u EU palo je za pola godine za 14 procenata, sa 83 na 69, što pokazuje istraživanje objavljeno početkom septembra rađeno za potrebe Evropske komisije. Tome je doprinijelo oduglovačenje pregovora sa EU, ali i pet televizija sa nacionalnom frekvencijomkoje imaju vlasnike iz Srbije. Da li su to dva glavna krivca zbog čegaje opalo povjerenje građana u EU?
Janjić: Nisu, ali prisustvo tih televizija je samo dokaz šta se dešava sa vlastima i društvom u Crnoj Gori. Jasno je da vlast koja je došla nakon promjena poslije Đukanovića nema jasnu orijentaciju, ali nema ni saglasnost da napuste prethodnu evroatlantsku orijentaciju. Promjena vlasti je bila mirna, ali prije toga je bilo događanja naroda sa litijama.
Na crnogorsku vlast utiče i politika iz Srbije koje je prije dvije godine počela da se pokazuje u punom obimu svesrpskog jedinstva. Ta vrsta politike nema dovoljnu većinu i snagu da bi okrenula Crnu Goru negdje drugo, ali nema ni snagu da je pomjeri sa mjesta.
Crna Gora je fenomen društva koje živi na slabom budžetu i kompromisima slabih vlada i ona u ovom momentu levitira bez pravih temelja u sopstvenoj ekonomiji i međunarodnoj orijentaciji. Tu dolazimo do momenta da je jedini profit članstvo u NATO koje je napravila prethodna vlada.
Privid socijalne stabilnosti se postiže na sivoj ekonomiji koja je ogromna, a napretka nema niti ga može biti.
Druga priča je da je Srbija mnogo uticajnija na Crnu Goru nego što to žele da priznaju ljudi iz vlasti u Crnoj Gori. Dritan Abazović je i te kako vodio politiku Beograda, a ne Crne Gore, a to je bio ključan period da se demontira uticaj organizovanog kriminala koji je dobrim dijelom poslužio za promjenu vlasti.
EU u ovoj krizi nije ubjedljiva motivacija pogotovu tako malim društvima po broju stanovnika kao što je Crna Gora.
Državnost se unapređuje, brani, ali može i da nestane i to ljudi ne shvataju pogotovu sada kada imate ozbiljnu krizu identiteta. Crna Gora po interesnim sferama pripada Zapadnom Balkanu, ali kada se promjeni politika u Srbiji koja nema gdje drugo nego u NATO – to opet neće riješiti unutrašnji identitetski i politički problem Crne Gore koja nije izgradila svoju politčku orijentaciju.
Rekonstrukcija EU ne uništava EU već daje prednost savezništvu sa Amerikancima i tu će se opet pokazati „dobro jutro, gospodine Đukanoviću“ - što ne znači i njegov povratak, ali je povratak te politike.
Da li će zbog pomenutih propusta podrška EU i dalje opadati?
Janjić: Meditiraće se. Crna Gora se doživljavala kao razvojni element, da će se napraviti of šor zona, ali to se nije dogodilo jer nije bilo napretka u ekonomiji. Novac je prošao kroz banke, ali nije ušao u ekonomiju. Na primjer, u desalinizaciji vode Crna Gora ne postoji na mapi ponuda, samo se vide nekretnine i bori se sa ostacima industrijalizacije. Sve se bazira na privatnom nedovoljno jakom i nekonkurentnom turizmu.
Dovoljno je da pređete granicu i vidite da je ogromna razlika između Albanije i Crne Gore u investicionom bumu. Albanija će preteći sve, i Srbiju, jer ima jasnu politiku i savezništvo sa Amerikom, to je ta stvar koju Crna Gora nije uspjela da razvije iz istorijskog obrta kada je povratila svoju državnost sa kojom je ušla u NATO. Nije uspjela da iskoristi taj momenat jer su došle litiije i događanje naroda sa porukom da nema jasne geopolitičke orijentacije.
Pokazalo se da je za jedno društvo uvijek dovoljno 25 odsto stanovništva da ga preusmjeri, ali ne može da ga odvede dalje i to se dešava u Crnoj Gori.
Nedavno ste rekli da su pomenuti mediji dio parabezbjednosnih struktura – paraobavještajnog i parapolicijskog rada. Koji je interes ljudi u Crnoj Gori da ih gledakada ti mediji prekrajaju istoriju i negiraju državnost Crne Gore?
Janjić: Pitanje je odakle ti mediji tamo. Vladimir Lučić, sadašnji direktor Telekoma Srbije, vodio je posao kablovske instalacije u Crnoj Gori i to je bila velika praonica novca još u doba kada je taj biznis započeo preko Srbije 1993. godine. Optički kablovi su u savremenom svijetu ključne stvari za opstanak savremenog društva i program koji je tada razvijan u Crnoj Gori nije uspio Crnu Goru da stavi pod svoju kontrolu. Ali pokušaj stavljanja pod kontrolu je nastavljen i te televizije su uradile sve što su mogle da otežaju ulazak Crne Gore u NATO. Sada glavna meta tih televizija nije Crna Gora već širenje svesrpskog jedinstva i očuvanje Vučićeve vlasti. Te televizije nikada nisu imale agendu EU, a neke od njih su imale i prorusku agendu. Zašto Agencija za elektronske medije ne učini nešto, oni ne rade svoj posao, jer da rade odavno bi zatvorili te televizije. Bila je velika podrška litijama u Srbiji sa tih televizija.
Mediji u Crnoj Gori su došli u lošu situaciju i ne mogu finansijski da pariraju televizijama iz Srbije koje se gledaju u Crnoj Gori. Ipak, ne mogu mediji da oštete ono što ne postoji, a to jasna slika proevropske orijentacije Crne Gore.
Crna Gora je uvijek mogla sve da gleda i dio udara na Crnu Goru je jak. Ti mediji su 2013. počeli rat sa Đukanovićem jer je Đukanović prekinuo tada komunikaciju sa Vučićem pošto nije htio da ide putem kojim ide Vučić iako je imao jake proruske elemente u svojoj vladi.
Ovde niko ne zna za crnogorske televizije. Ali sa druge strane Pobjeda, Monitor i TV Crne Gore su bili ozbiljni elementi u obavještavanju Srbije kada je Vučić bio ministar informisanja.
Sada što se dešava je logično. Ubijen je odnos Crnogoraca prema državi i to je veliki problem u Crnoj Gori – ubijen je odnos „crnogorstvo prema državi“ što je suština patriotizma.
Uloga tih medija u Srbiji je jasna i one su sve pravljene da bi bile instrument agit propa, a sada se to zovu lojalisti.
Ali ponašanje tih televizija će se promijeniti zbog porijekla njihovog vlasništva. „Pink“ je sam sebe prerastao jer je napravio takvo Potemkinovo selo koje sebe ne može da izdržava i Srbija sa njima ne zna šta će da radi. Udarni koordinatori su Informer i Kurir koji dobija povremene uloge obavještajnog – upadali su na privatne adrese ljudi koji su jači od budžeta Srbije i posljedice toga će biti interes za investicije u Srbiju.
Informer nije televizija, oni imaju ad hok ulogu i postojaće dok traje borba protiv „obojene revolucije“ i zasniva se bukvalno na dopingu: dakle, novcu koji ne može vratiti gledanošću, nemaju svoju infrastrukturu, sve je u zakupu. Njihove akcije propagandne mašinerije zavise od toga koliko će u Srbiji ostati na vlasti Aleksandar Vučić. Ali, te televizije su odradile posao koji nije posao televizija.
Šta radi vlast u Crnoj Gori da spriječi te maligne uticaje?
Janjić: Ne vidimo da nešto radi. Već sam govorio o njihovoj dezorijentisanosti.
