- Nijesam iznenađen oslobađajućom presudom Suda u Bijelom Polju. Sam proces koji je počeo nakon 18 godina je ukazivao da će se završiti na ovaj način. Suđenje je trebalo održati u Podgorici, a ne u Bijelom Polju jer bi se činjenicom da se održava u Glavnom gradu dalo na značaju tom suđenju, rekao je Durgut, dodajući da to što je presuda donešena uoči Nove godine dovodi u sumnju iskrenost Suda, jer je domaća i međunarodna zajednica tada zauzeta praznicima.
- Iskoristio se momenat da ta presuda donešena pred Novu godinu prođe bez medijske pompe, objašnjava Durgut.
Boris Raonić, koordinator Inicijative mladih za ljudska prava i jedan od koautora dokumentarnog filma o Bukovici kaže da nije problem u samom sudskom postupku jer su‘’istražni proces i optužni akt svjesno urađen veoma traljavo’’.
- Kažem svjesno jer je sama istraga vraćana šest puta, što je presedan u sudskoj praksi... Sam optužni akt i istraga nijesu obuhvatile one koje je trebalo po komandnoj odgovornosti, govori da je i dobro što su ova lica odlobođena jer bi se desila situacija kao u slučaju Štrpci kada je jedno lice osuđeno i taj slučaj zatvoren. Očigledno je da će se ovaj slučaj morati otvoriti u nekim drugim vremenima, kaže Raonić.
Specijalno vijeće sudija na čelu sa sudijom Šefkijom Đeševićem u Višem sudu u Bijelom Polju, navodno, zbog nedostatka dokaza, oslobodilo je od optužbe za zločine u Bukovici bivše pripadnike Vojske Jugoslavije, braću Radmila (43) i Radišu (36) D. Đukovića, Slobodana Đ. Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (37), Đorđija S. Gogića (43), te pripadnike Centra bezbjednosti u Pljevljima Slavišu Č. Svrkotu (44) i Radomana T. Šibalića (47).
Njih su optužili da su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.
