Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Povodom uskršnjih praznika glasila su se utrkivala da objasne simboličnost jaja i smisao bojenja u obilježavanju ovog hrišćanskog praznika. Najprisutnija je bila jedna te ista, vazdakadnja pripovijest: jaje je simbol života, a pretežna crvena boja simbolizuje Hristovu krv... Tandara broć!
Jaja su i bez crkvenog tolkovanja, ne simbol života već njegov realni izvor. A kad se skuvaju, realnost je sasvim druga, života u njima više nema niti ikakve druge simbolike izuzev - jestive. Možda su u davnim oskudnim vremenima, očekujući vaskrsenje, jaja čuvana svježa do jedne ure, kao simbol života...ali kad su se načekali i ogladnjeli svarili su ih i okrijepili se. To je moguća pretpostavka, a sve ostalo je tradicija. Još ako su se jaja prvi dočepali popovi, te – vrlo često - užirene izjelice svarili bi ih, pa taman da je Hrist bio na lansirnoj rampi za uskrnuće.
Simbolika žrtve: Isus je po sebi uzvišena simbolika žrtve za svoj narod ali bez popova(nja). Žrtvovanje odvažnih za vaskrsenje identiteta uvijek ima univerzalnu poruku. Na toj simbolici Jevreji su se vratili u Izrael i osnovali opet svoju državu na Hristovu ognjištu.
Umjetnost je Hrista predstavila kao savremenika svakom vremenu. Nije se ženio, a po legendi zabavljao se sa moralno sumnjivom osobom kakva je bila grešna Magdalena, milosnica mnogih, koja mu je u znak pokajanja jedina poklonila pažnju i oprala mu preumorne noge brišući ih vlastitom kosom. Ali sve to je uobrazilja onih koje je Isusova žrtva umjetnički inspirisala. Hipici su kao i bezbrojni pustinjaci kroz vjekove htjeli da liče na njega i ako niko nije znao, niti ima dokaza, kako je izgledao. Čak su i Če Gevaru upokojenog na odru, poredili s njim. Fotografija svjedoči. Kao mrtav bio je nalik na likovnu predstavu o Hristu, a kao živ, malo je vuka na teroriste, za koje imamo sijaset dokaza kako izgledaju. Pa i Bin Laden bi se mogao poređivati. I on se žrtvovao za svoj narod, vjeru i uvjerenje a bio je terorista parexelans.
Jedini koji se odvojio idejom, stavom i stasom bio je junak našeg doba i naroda Ljubo Čupić. Pretekao je Gevaru u modernosti savremenog žrtvovanja, a ima i Isusove likovnosti, s tim sto se on nije ponio kao mučenik. Na žrtvenoj uri, s punom sviješću o smislu žrtvovanja, podario je osmijeh onima koji mu uzimaju život. Dosuđena mu je smrt, a on je presuditelje osudio samo osmijehom prkosa. Taj osmijeh je još više osavremenio žrtvovanje i učinio ga nadrealno modernim. Žrtvovanje bez riječi i uzdaha.
Popovi, žrtva i naš univerzitet: Crkva međutim, od Hrista do danas, žrtvovanje pripovijeda kao fatum i muku...a vjernicima proporučuje pasiju, vječnu patnju pred bogom.
Otkud onda popovi na crnogorskom Univerzitetu? Uzmiče li to nauka pred pasijom ili to crnogorsko školstvo kreće stazama Srbije, đe su Darvinovu teoriju evolucije sveli na neđelju dana i izjednačili je sa svevišnjim tvorcem koji je svijet sklepao za šest dana, a sedmi neđelju, je uzeo kao slobodan dan da odmori. Za crkvu je nauka oduvijek bila jeres, pa prema tome i oni koji je predaju su jeretici. Lako li se odrekoše crnogorski univerzitetski znanstvenici naučne diplome, ka da su je stekli nausput dok je autobus boravio u stanici Kragujevac.
Renesansni umovi i profesori su završavali svoje naučne pohode obavezno kao žrtve crkve, iako su stasavali u njenom krilu. U ime nauke odrekli su se oltara, ali ni po cijenu lomače nijesu se odrijecali svojih naučnih saznanja. Kopernik je bio osuđen na šutnju zbog dokazanog heliocentričnog sistema. Umro je, a da nije vidio obnarodovanu svoju naučnu istinu. Galilej je utamničen što je taj sistem potvdio. Đordano Bruno je Kopernikov sistem ukrivao pod Heraklitov panteizam po kome su bog i materijalna priroda jedno te isto. Tako je zataškavao suštinu poruke ''panta rei'' - sve se mijenja! Jedan savremeni nezavisni (dopisnik iz prošlosti) nas je iz Vijesti-o da je ovu maksimu na kojoj počiva i makro i mikrokozma - izrekao Marks. Načitan čovjek, mislim ovaj iz Vijesti.
Doduše, dijalektika je tu neđe, ali narečeni je niđe. Poslije te gluposti završio je na čelu ''uglednog'' glasila, a Đ. Bruno je svoj ugled položio na lomaču 1600.g. uz poruku ''ipak se okreće''. Bio je profesor na svim univerzitetima od imena, od Venecije preko Praga do Oksforda. Na temelju takvih imena stasala je La Sapienca, Univerzitet u Rimu. Prije neku godinu odbila je gostoprimstvo Papi da ne bi narušila autonomiju Univerziteta.
Naša posla: Kod nas se običnim popovima SPC širom otvaraju vrata. Pred tom činjenicom svi zatvaraju oči, od studenata do univerzitetskih profesora i države. Zavuka im ga pop s leđa, pa niti zbore niti tvore. Živi se ne čuju od kad ih je pop obeščastio. Taj pop, pred neprispjelim studentima, i nezrelim predavačima, huli i pljuje i na oltar rokenrola. Propovijeda im da je ta muzika pošast koja stimuliše zlo i naopako mladež i crnogorsku srpčad... Droga, razvrat i ljubav bez granica.
Popa nijedan student nije zapitao je li pedofilija po manastirkim konacima od boga pomilovana!? Kolektivno, pojma nemaju, ni studenti, ni popovi, niti profesori da je rokenrol sinteza afroameričkih ritmova, kantri muzike i džeza uz niz drugih muzičkih sulkusa na američkom tlu. Taj pokret je ukidao rasne granice i mirio narode. Jedni su ga pjevali (crnci), a drugi slušali (bijelci) - a onda ga svi prihvatili kao muzičku inovaciju izraz i pokret. Isto je bilo i sa džezom. Crnci su ga začeli uz obalu Nju Orleansa, a poslije je preplavio i Ameriku i svijet. Danas ga svi komponuju i izučavaju na Univerzitetima. Muzika je u Americi ovjerila suživot prije politike i izvojevala pravo na jednakost uprkos etničkoj različitosti. Amerika je ušla u svijet modernih država opravdavajući i preko muzike svoju multietničnost.
U Crnu Goru u 21. vijeku dođe pop na Univerzitet građanske države, pa bez zazora i zapreke propovijeda studentima nepodnošljivu lakoću mržnje.
Teško je biti napredan tamo đe studenti trebuju znanje od onih koji tvrde da je kuvano jaje simbol života. Ako oni ne podignu glas protiv srednovjekovlja na svom Univerzitetu onda su i oni obareni za svaki napredak, a o modernoj misli ni govora nema.
