’Ne pada snijeg da pokrije brijeg’’...nego da država svoju efikasnost pokaže. Ova djelimično modifikovana narodna poslovica, u okolnostima koje su nas zatekle, multiplicira svoje značenje. Njen originalni nastavak glasi... ’’nego svaka zvjerka svoj trag da pokaže’’.
U ovom momentu prirodne nepogode liče na paralizu koja hoće da blokira svaki damar. Zima je kao kakva ogromna zvijer pritisla zemlju kojom gazduje država i počela da guši i državu i narod. Najveći budilnik iz tog stanja bila je - Podgorica. Prava je „sreća“ što se ta nedaća odrazila na glavni grad kao administrativni centar i što je zazvonio alarm. „Stojseri“ (južnjački podrugljivi naziv za sjevernjake, koji zbog velikog snijega ne mogu čučnuti no obavljaju nuždu stojeći) više ne stanuju samo na sjeveru. Zima se spuštila i u toplije krajeve i od južnjaka i od sjevernjaka napravila, makar sezonski, iste: stojseri svih krajeva ujedinite se - vanredno je stanje! Neko će reći da duhovitosti nema mjesta u ovakvim okolnostima. Ima, jer se zimskim nedaćama na sjeveru htjelo, u jednom momentu, doskočiti duhovitošću s juga ... A onda je sjeverni duh zakucao na južna vrata i zameo nas ka nikad dosad.
Slabosti vlasti i opozicije: Pošto je vrag odnio šalu, uozbiljio je i državu koja se danima skanjala da uvede vanredno stanje, a onda se konačno odlučila za njega - otkrivajući i vlastitu usjeđelost.
Na državu je do sad najviše hulila opozicija, koja neskriveno navijala za Crnu Goru bez države. I nije prvi put da najizdašniju pomoć od Crne Gore ištu oni koji ne žele njenu državu i još misle da bi im bolje pasala neka tuđa ili pozajmljena. To je zavelo i dio stanovništva, koji priziva državu da im očisti nedaće i sa kućnoga praga. Ispostavilo se na kraju da će to oni morati sami jer ih ’’vanredno stanje’’ za kojim su toliko vapili na to obavezuje.
To što je država posegla za vanrednošću ustvari potvrđuje da institucije sistema nijesu obavljele redovne zadatke. Dakle, do redovnog stanja, stigli smo vanrednim mjerama, a vanrednost pod ovakvim okolnostima je zakonom propisana prinuda, restrikcija i racionalizacija. Pokazalo se još, da oni koji su zapomagali za vanrednim stanjem ne poznaju njegovu suštinu.
Mnogi su od njega očekivali ’’produženi boravak’ u neaktivnosti". Ostavimo po strani to što se ispostavilo da i ’’bolji’’ u okruženju Crne Gore imaju gore rezultate u spašavanju zavijanih i nezbrinutih. Naša vrletna nepristupačnost je prepreka prve vrste, ali svejedno do sada smo imali minimum žrtava uz maksimalno angažovanje i koordinaciju svih nadležnih institucija. Pod tim okolnostima ova zima je konačno probudila državu koja je samu sebe uspavala i ako je imala previše ličnih grešaka i još više opomena od poplava do požara.
Najveću odgovornost za protekle propuste snosi vladajuća depesovsko-socijaldemokatska koalicija koja je ogromnu energiju i novac trošila na uvjeravanju većine da nam je - vlastita država neophodna. Većinu su uvjerili i dobili podršku. Eto im sad ’’inspiracije’’ za slične aktivnosti, ali s drugim ciljem, da se dobijena država potvrdi, osnaži a na momente i - spašava. Stečeni uticaj imaju đe provjeriti, sad ka ikad, u ovim vrlo teškim okolnostima. Stoga je moguće da i nevjerne, uvjere u svoje sposobnosti, pa ako hoćete i u čojstvo. Država ne pomaže svom narodu samo po službenoj dužnosti. U pitanju je humanost i humanitarnost. A te kategorije pomoći nijesu ništa drugo do čojstvo bez imalo stranačkog i koalicionog junaštva.
Povratak zapuštene kolektivne svijesti: Ovo nije vrijema sporta i razonode, već velike razboritosti. Prođimo se veljanja...“I u volji i nevolji - niko od nas nije bolji!“ Narodne pjesmice su stimulativ za nedorasle, a na odraslima je da iskažu realnost. Država je uspjela da kolektivizira svijest u nevolji. Stranačka retorika se mora okačiti o čiviluk parlamenta kao i svaka „nastava“ o blagostanju ako „oni“ ostanu na vlasti ili „oni“ pobijede i dođu na vlast. Vanredno je stanje. Vrijeme je za sve i svakoga, da se pokaže. Kolektivna svijest, svijest o javnom interesu, u narodu je bila potrošena, zapuštena, gotovo upropaštena. Upropaštena je povremenim pozivima na izbore, a poslije njih potopi, koji su se u nekoliko navrata stvarno i odigrali. Naravno, nijesu ih stranke donijele ali su doprinijele poplavi nerazumijevanja u nevolji. Prođimo se i senzacija u medijima koji pretenduju preko panike na viši tiraž. Panika će im sigurno smanjiti tiraž. Možda je srećna okolnost da u narodu nema dovoljno novca da gomilanjem zaliha proizvede nastašice. Ponekad je nemanje pouzdanije od imanja.
I kad ovo sve prođe ne bi bilo zgorega ostati kod ovog iskustva kolektivne svijesti i njegovati je. Čak joj produžavati vijek i na ostale djelatnosti. Kriza u privredi i ekonomiji nije ništa drugo do ’’zavijanost’’ u neefikasnostima i dugovima. Ako ostanemo u kondiciji i kad se ukine vanredno stanje mogući su bolji rezultati i u drugim oblastima. Pripremajmo se za turističku sezonu uz kolektivnu svijest, ali ne onu ležeću, nego radno angažovanu. Sad znamo koji timovi igraju i đe su im štabovi. Ajmo svi!
P. S. I kad sam ovaj tekst završio afirmativno, saznao sam vijest da je u Crnoj Gori registrovana prva nestašica... Nestašica lopata! To je dobra vijest. Loša vijest je da su im trgovci, dok ih je bilo, podigli cijenu. U opštoj nevolji opet se neko ugrađuje. Samo da bar ostane na lopatama. A onome ko to učini sram ga bilo i na nos mu iskočilo.
