Iako su vrijedni domaćini od prodaje ove sirovine ubirali znatne prihode, vuna dugi niz godina uglavnom završava na smetlištima. Moderne tehnologije i jeftina uvozna roba potiskuju stare zanate i domaće proizvode, iako se u strateškim dokumentima domaća radinost smatra značajnim resursom. Mještani navode da nije rijedak slučaj da stočari pale vunu, jer je izgubila svaku cijenu, piše Dan.
„Nekad su ispred vunovlačarskih radnji u Andrijevici i susjednim gradovima bili veliki redovi, jer je narod iz okolnih sela donosio runo ovaca da ih uvlači i pripremi za izradu različitih odjevnih i drugih predmeta. Bilo je to vrijeme kad su skoro sve žene znale da predu i pletu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, pojavom novih tehnologija i jeftine robe, došlo je do potpunog potiskivanja vune i njenih proizvoda. Svakako da nije dobro što se vuna danas tretira kao nešto potpuno nevažno i što i ovo malo stočara što je ostalo gleda kako da se od nje oslobodi“, kazao je jedan od najstarijih Andrijevičana Mikan Perović.
Da vrata nekadašnje vunovlačarske radnje u Andrijevici niko ne otvara već dvije decenije potvrđuju i iz lokalne uprave, uz konstataciju da je evidentno da je vuna potpuno izgubila na značaju.
„Znamo da je u brojnim studijama precizirano da stočarstvo predstavlja odskočnu dasku za brži prosperitet sjevernog regiona. Međutim, te preporuke se u dobroj mjeri ne sprovde u djelo, jer, između ostalog, poslednjih decenija na području Vasojevića nije vršen organizovani otkup tržnih viškova među kojima se ubraja i vuna. Mi sa lokalnog nivoa smo prosto nemoćni da uradimo nešto više po ovom pitanju, a država je ta koja bi mogla da uvede više reda u ovoj oblasti“, ističu iz lokalne uprave.
I stočari ukazuju da je šteta što država nije uradila ništa da, uz primjenu savremene tehnologije, sačuva domaće vrijednosti.
„Prosto nije bilo volje da se osmisle proizvodni pogoni gdje bi se od vune izrađivali kvalitetni proizvodi, koji su mogli da budu prepoznatljivi i na svjetskom tržištu. Ovako je ostalo da vuna svoje mjesto umjesto u proizvodnji pronalazi u kontejnerima za smeće. Kako vrijeme odmiče, čini se da je za neke pomake kada je adekvatno iskorišćavanje vune u pitanju kasno, jer je na ovom području sve manje onih koji pokazuju želju da drže ovce“, navode stočari iz potkomovskih sela, ukazujući da više nema ni žena koje pribjegavaju izradi odjevnih i drugih predmeta od vune.
„Žene u našim selima su se nekad zalagale da ispletu što više džempera, prsluka, čarapa i drugih proizvoda od vune. Imali smo i dobre tkalje, koje su, između ostalog tkale unikatna vunena ćebad. Ti proizvodi su bili na cijeni. Sada, nažalost, više nema djevojaka i žena koje pokazuju volju da se bave ovim poslovima“, zaključuju stočari.
