Tridesetak slika velikog formata integrisat će se na najbolji način u ovaj impozantan prostor i svojom scenografijom motiva. U bajkovitim scenama čežnje, patnje, zanosa, molitve, kao iz Trnove ružice prikazani su i čitavi ciklusi istorijata jedne ljubavne priče dvoje mladih.
Melihu Šuškavčević fascinira metamorfoza ljudi koju se kostimirani transformišu u neke druge osobe. Ona se na svojim fotografijama bavi konstrukcija fotografske slike u ulozi reditelja koji uvodi raspored u stvarnost koju želi da snimi. Njene fotografije izgledaju kao slike i čak imaju tendenciju/namjeru da to budu. Estetiku portretisanja je pozajmila od holandskih slikara iz zemlje u kojoj je dugo živjela. Iako je izlagala na nekoliko grupnih izložbi fotografija njena prva samostalna desit će se u godinama sličnim onim počecima Margaret Đulije Kameron koju mnogi istoričari fotografije nazivaju portretistom ali i fotografskim rediteljem. Tako i Melihine fotografska djela podsjećaju i na neke pozorišne ili filmske scene. One imaju skoro sve ono što je potrebno i pozorišnoj predstavi, scenografiju, rekvizite i modeli koji glume stvarnost i poziraju slično istorijskim slikama renesansnih majstora. Ona se ne bavi spoljašnjom stvarnošću, već stvarnošću svog djela oživaljavajući slike Starih majstora u novom ruhu.
Meliha Suskavcevic je rodena 02.02.1971 u Sarajevu SFR Jugoslavija ( danšsnja Bosna i Hercegovina)
Djetinjstvo joj je bilo veoma lijepo, kao i vecini djece, ali i veoma izazovno, kao malobrojjima.. Susret sa Brankom Ćopićem je jedan od dragocijenih u Melihinom djetinjstvu, te su njegove price , na specifican mačin, utkane i u njenu prvu samostalnu izlożbu.
U Sarajevu pohadja osnovnu, srednju Medicinsku školu , potom upisuje Stomatološki fakultet. A 1992 usljed ratnih dejstava, zauvijek napušta svoj rodni grad.
Zivotni put vodi je od Njemacke, preko Holandije u Crnu Goru, gdje odlučuju da se vrate na suprugovu djedovinu. Doseljavaju se sa djecom 2003. godine.
Kao privatni poduzetnik i majka, dugi niz godina joj je u fokusu posao i porodica. Iako uvijek zaljubljenik u fotografiju ,ne uspjeva da joj se posveti u potpunosti sve do 2018.godine Tek tada se pocinje intenzivnije baviti, u glavnom studijskom fotografijom. Ovo je njena prva samostalna izlożba, a prethodile su joj sedam kolektivnih izlożbi u zemlji i regionu.
