Izvjesno je da na čelu Češke više neće biti Miloš Zeman, neizvjestan je ostanak na vlasti ljevičarske premijerke Finske Sane Marin i liberalne estonske premijerke Kaje Kalas, dok je u Slovačkoj moguć povratak na vlast Roberta Fica.
U 2023. prvi će na izbore izaći Česi, koji će 13. i 14. januara birati nasljednika Miloša Zemana. Poslije 10 godina na čelu države, Zeman nema prava da se kandiduje za treći mandat.
Malo je vjerovatno da će neki kandidat pobijediti u prvom krugu. Prema istraživajima javnog mnjenja, trenutno najveću podršku, oko 27 odsto birača, ima bivši premijer Andrej Babiš, kome se sudi zbog mahinacija s evropskim dotacijama.
U drugi krug mogli bi da uđu i bivši vojni general Petr Pavel, koga podržava oko 25 odsto birača, i profesorka ekonomije Danuše Nerudova, koja uživa sve veću podršku i koja bi, ako pobijedi, bila prva žena na čelu Češke.
Novog predsjednika ove godine dobiće i Kipar, poslije izbora zakazanih za 5. februar.
Sadašnjem predsjedniku Nikosu Anastasijadisu ističe drugi mandat, a najviše šanse da ga zamijeni ima nezavisni kandidat Nikos Hristodulidis, bivši ministar spoljnih poslova.
U Estoniji će 5. marta biti održani parlamentarni izbori na kojima bi koaliciona vlada koju predvodi premijerka Kaja Kalas mogla da izgubi većinu.
I premijerka Finske Sana Marin bi mogla ostane bez te funkcije poslije parlamentarnih izbora 2. aprila. Iako će pet partija koje čine njenu koalicionu vladu vjerovatno zadržati većinu u parlamentu, među njima raste nepovjerenje, a ankete pokazuju da najveću podršku ima stranka desnog centra Partija nacionalne koalicije (KOK).
Redovni predsjednički izbori se u aprilu očekuju u Crnoj Gori, koja je već mjesecima u dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi, posebno poslije nedavnog ponovnog izglasavanja izmjena Zakona o predsjedniku.
Opozicija, na čelu sa Demokratskom partijom socijalista predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, izlaz iz krize vidi u vanrednim parlamentarnim izborima.
Skupština Crne Gore je 29. decembra za mandatara za sastav nove vlade proglasila Miodraga Lekića, ali je Đukanović objavio da mu neće dodijeliti mandat za sastav vlade, jer ne želi da učestvuje u primjeni akta koji opisuje kao "protivustavan".
U Grčkoj, poslije parlamentarnih izbora u julu partija Nova demokratija premijera Kirjakosa Micotakisa vjerovatno će ostati najveća partija. Međutim, za razliku od 2019. kada je osvojila većinu poslaničkih mjesta, ove godine će joj za formiranje nove vlade možda biti potreban koalicioni partner.
Švajcarci će takođe birati novi parlament 22. oktobra, a prema prvim prognozama neće biti velikih promjena.
Španija će parlamentarne izbore imati u decembru, dok bude predsjedavajuća Savjetu EU.
Prije toga, u maju, biće održani opštinski izbori koje mnoge vide kao "lakmus test" za koalicionu vladu premijera Pedra Sančesa, koju čine Socijalistička radnička partija i Ujedinjeni možemo.
Velike promjene mogle bi da se dese u Poljskoj na parlamentarnim izborima na jesen.
Prema istraživanjima javnog mnjenja, opozicija ima dobre šanse da smijeni konzervativnu, evroskeptičnu koaliciju Ujedinjena desnica, čija je članica i partija Pravo i Pravda.
Ishod izbora mogao bi da utiče na odnose Varšave sa Evropskom unijom, sa kojom je već dugo u sporu zbog stanja u pravosuđu i vladavini prava.
Vanredni parlamentarni izbori bi mogli ove godine da budu održani u Slovačkoj, pošto je manjinskoj koalicionoj vladi Eduarda Hegera sredinom decembra izglasano nepovjerenje.
Nedavne ankete pokazuju da opozicija ima dobre šanse za pobjedu na vanrednim izborima.
Podrška Hegerovoj partiji Obični ljudi je opala na 7,5 odsto glasova, sa 25 odsto koliko je dobila na izborima 2020. godine, dok najveću podršku, 20 odsto prema anketama, ima partija lijevog centra Glas-SD Petera Pelegrinija, bivšeg premijera i bivšeg člana partije Smer-SD.
Partija Smer-SD Roberta Fica bi dobila 16 odsto glasova i, iako možda neće pobijediti na izborima, mogla bi da postane dio nove vlade.
Bugari bi na proljeće mogli ponovo da izađu na izbore, peti put za dvije godine, pošto glavne političke snage ne mogu da formiraju stabilnu većinu.
Luksemburg će ove godine imati parlamentarne izbore u oktobru, a u junu i lokalne izbore, na kojima će prvi put moći da glasaju strani državljani bez obzira koliko dugo žive u toj zemlji. Do sada je pravo glasa bilo ograničeno samo na strance koji žive u Luksemburgu duže od pet godina.
U Turskoj će 18. juna biti održani i predsjednički i parlamentarni izbori. Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan posljednjih godina gubi podršku prije svega zbog ekonomske krize, a njegova Partija prade i razvoja je na prethodnim izborima 2018. izgubila apsolutnu većinu u parlamentu.
Opšti izbori će ove godine, u februaru, biti održani i u najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji, Nigeriji, gdje je bezbjednost postala glavna tema za birače zbog povećanih napada ekstremističih i separatističkih grupa.
Argentinci će takođe birati predsjednika, poslanike i guvernere, a parlamentarni izbori na Kubi u martu biće prvi izbori od 1976. na kojima ne učestvuju ni Fidel Kastro ni njegov brat Raul.
