Razni autori definišu različito kulturu i civilizaciju. U najširem smislu kultura predstavlja ukupnost nematerijalne i materijalne proizvodnje jednog društva uključujući naslijeđene i novostvorene vrijednosti. Civilizacije su široki modeli organizacije društva, koji obuhvataju osnovni sistem vrijednosti, način organizacije politike, prava, ekonomije, tehnologije. Civilizacije obuhvataju različite kulture koje se uklapaju u njihov model i koje su sa njim kompatibilne.
Nematerijalna kultura obuhvata prihvaćene vrijednosti, tradicije, običaje i uvjerenja, a materijalna proizvode tih vrijednosti, od umjetnosti do industrijskih proizvoda. U svim društvima, čak i onima koja su etnički i vjerski najhomogenija, postoje specifične kulture raznih društvenih grupa, pa se govori o elitnoj ili visokoj kulturi, subkulturi, masovnoj i etničkoj kulturi itd.
Marksova teza po kojoj kulturna sfera, uključujući ideologiju, filozofiju, pravo, nauku, umjetnost, religiju, spada u društvenu nadgradnju, koja je determinisana ekonomskom bazom je dogmatska. Prema Maksu Veberu, kulturna sfera, prije svega religija i etika, determinišu ekonomski i društveni razvoj. Naravno, odnosi kulture, ekonomije i politike su veoma složeni i njihovo svođenje na određene modele predstavlja uprošćavanje.
U razvijenim demokratskim državama kultura ima sve veći uticaj na privredni i društveni razvoj. U savremenom svijetu kulturna dobra svih naroda su sve više dostupna svima a različite kulture su jako povezane. Ne radi se o nametanju jednog dominantnog kulturnog modela, već o stvaranju uslova za valorizaciju svih specifičnih kultura.
Spomenuti ću neke poznate primjere uticaja prosvećenih vladara na razvoj kulture: Ramzes II u Egiptu, Perikle u Atini, Avgust u Rimskom carstvu, Mediči u Firenci, Sulejman Veličanstveni u Osmanskom carstvu, pape Julije II i Leon X u papskom Rimu, Elizabeta I i Viktorija u Engleskoj, Luj XIV i Luj XV u Francuskoj, Marija Terezija i Josip II u Austriji, Petar Veliki i Katarina Velika u Rusiji, Frenklin Ruzvelt u SAD. Bez obzira na neosporni doprinos ovih vladara procvatu kulture njihovih država, to je bilo moguće jer su one bile već ostvarile dugoročni društveni progres, imale veliko kulturno nasljeđe i velike stvaraoce.
Složeno društvo Balkana
Teško je davati ocjene kulturnog razvoja Crne Gore u proteklih 14 godina. To je istorijski kratak period, prethodio mu je veoma dramatični period od više decenija, država je i pored malih dimenzija veoma složena, sa dubokim podjelama, neprevaziđenim traumama, nostalgijama za prošlošću i jakim otporima na promjene. Ne osjećam se pozvanim ni kompetentnim da dajem ocjene, želim samo da iznesem svoja mišljenja. Često se ponavlja s pravom da u Crnoj Gori postoji sva kompleksnost Mediterana i Balkana, na religioznom, etičkom, kulturnom i civilizacionom planu. Ne radi se samo o specifičnim kulturama raznih društvenih grupa, različitim tradicijama, običajima, umjetničkom nasljeđu, muzici ili folkloru, već civilizacionim razlikama, odnosno o raznim makro modelima organizacije društva i države, od politike i privrede, do prava i obrazovanja. U toku duge istorije ovaj prostor je često mijenjao etničku i vjersku strukturu, političke i društvene modele i zato je još nestabilan. Ovdje se vjekovima ukrštaju tri civilizacije, koji imaju u osnovi tri monotestičke religije i njihovu kulturnu nadgradnju. Jedna je evropska civilizacija, u svojoj zapadnoj varijanti, koja se temelji na nasljeđu grčko-rimske kulture i judejske i kršćanske religije (katoličanstvu i protestantizmu) i na tekovinama renesanse, prosvetiteljstva i liberalizma; pravnoj državi, pravima čovjeka, tržišnoj ekonomiji i demokratiji. Druga je istočna varijanta evropske civilizacije, koja ima za duhovnu osnovu pravoslavlje a za uzor Rusiju. Treća je islamska civilizacija, koja je nekada imala centar u Osmanskoj imperiji, a sada nema vanjske centre i posebne uzore.
Ka zapadu
Nema superiornih i inferiornih kultura i civilizacija, svaka ima vrijednosti, prednosti i mane, ne bi postojale da ne zadovoljavaju potrebe društva kojima pripadaju. Ipak, kada su u pitanju civilizacioni modeli postoje kvantitativni kriteriji kojima možemo mjeriti njihovu efikasnost; nivo i dinamika privrednog razvoja, obrazovni nivo, umjetnička i intelektualna produkcija, razvoj nauke i tehnologije, ljudska prva i slobode, društvena i politička stabilnost, sigurnost, kvalitet zdravstva, očekivana dužina života, ekologija. Uzimajući to u obzir nema sumnje da zapadna civilizacija, koju čine Evropa, Amerika (prije svega sjeverna) Australija i Izrael, po ovim kriterijima najrazvijenija. Ona, kao i države koje je čine, imaju svoje probleme i mane, jer nesavršeni ljudi ne mogu stvoriti savršena društva. Kada se jedna država odlučuje da se integrira u neku civilizaciju mora voditi računa o ovim kriterijima i o tome koliko je kompatibilna sa njom. Kada je poslije dugog lutanja crnogorska politička elita prije 2006. izbrala strategiju integracije u zapadnu civilizaciju i njene bitne organizacije NATO i EU, uvjeren sam da je napravila dobar i racionalan izbor. Članovi ovih organizacija su najrazvijenije države svijeta, Crna Gora je evropska država geografski i ima intenzivne veze sa državama koje čine ovu civilizaciju, pa je sa njom kompatibilna. Strateški izbori nijesu stvar emocija, već racionalnih procjena legitimnih dugoročnih interesa. Takvi izbori izazivaju otpore djelova složenog društva, pogotovo kada su ohrabreni spolja od centara moći koji igraju preko Balkana globalnu geostratešku igru. Integracije u NATO i EU ne znače odricanje od bilo čijeg specifičnog kulturnog, vjerskog i etničkog identiteta. Njih čine države sa različitom vjerskom, etničkom i kulturnom strukturom, među kojima i dominantno pravoslavne i islamske države. Geslo EU je jedinstvo u različitosti i svi imaju mogućnost da valorizuju i žive slobodno svoju vjeru i kulturu, kao nikada u istoriji.
Naravno, korupcija i kriminal, slabo funkcionisanje pravne države, nepotizam, slaba preduzetnička kultura, prevelike socijalne i ekonomske razlike, ograničena sloboda medija, nedovoljna zaštita i valorizacija kulturnog nasljeđa, nizak kvalitet obrazovanja i drugi problemi imaju negativne posljedice na kulturu, pored toga što usporavaju razvoj i proces integracije u EU.
Kultura je nježna biljka koju treba pažljivo i stalno gajiti. Korov raste sam i teško ga je iskorijeniti.
Box: Vrijeme za odricanje od spartanskog modela
Već dva vijeka se govori o Crnoj Gori kao Sparti, uzimajući sa ponosom kao uzor ovaj grčki polis. Zaboravlja se da su Spartanci postali poznati samo po tome što su vodili surovi život pripremajući se od djetinjstva do starosti za rat koji im je bilo jedino zanimanje, ugnjetavajući surovo porobljene narode. Nijesu stvorili nijednu kulturnu vrijednost, nije bilo umjetnika, filozofa, naučnika, pisaca. Izuzetan doprinos antičke Grčke svjetskoj, a posebno evropskoj kulturi, dugujemo prije svega Atini; demokratiju, filozofiju, teatar, arhitekturu, kiparstvo, slikarstvo, književnost itd. Pored toga, Atinjani su izvojevali pobjede u najvažnijim grčko-persijskim ratovima, a ne Spartanci. Od Sparte je ostalo par skromnih kamenja i neopravdana slava stečena zahvaljujući djelima Platona i Plutarha. Uvjeren sam da je vrijeme za odricanje od spartanskog modela, za okretanje budućnosti bez ratova, ratnika i nostalgije za njima, vrijeme za stvaranje uslova koji će valorizovati sve segmente kulture i stimulisati stvaralaštvo.
Box 2: Uticaji i stvaralaštvo
Kultura je dinamična i živa, i nikada nije pod potpunom kontrolom politike, čak ni u diktatorskim i totalitarnim sistemima. Naravno, vlast ima značajan uticaj na kulturu, zavisno od političkog sistema i specifičnosti društva. U liberalnim demokratijama sa razvijenim civilnim društvom, uticaj politike je ograničen, jer su slobode stvaralaštva, mišljenja i izražavanja garantovane. U autokratskim režimima uticaj vlasti na kulturnu sferu je neuporedivo veći i restriktivan, jer nema slobode izražavanja, ili je bitno ograničena, a toleriše se i stimuliše samo ono što se uklapa u ideološki model.
Vlast je uvijek, sa više ili manje uspjeha, koristila kulturu kao sferu propagande. Razlika je u tome da li su kulturni stvaraoci prisiljeni da služe politici, kolika je njihova kreativna sloboda i kvalitet stvaralaštva.
Box 3: Od ateista do vjerujućih
Ako je strateški izbor ispravan, napravljene su i dalje se prave brojne greške od kojih ću spomenuti neke. Opravdano je da se bivši zajednički jezik nazove crnogorskim, uz pravo korištenja drugih jezika. Problem je uvođenje dva nova slova, zato što se stotine poluglasova u nijednom jeziku ne označavaju slovima i zato što nova slova skoro niko ne upotrebljava. Isto tako, donesen je zakon o ujedinjenju Crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, koji nije sproveden zbog brojnih problema, što je dokaz da je bio apsurdan. U regulisanju statusa vjerskih zajednica napravljene su brojne greške i nagli zaokreti, što komplikuje ukupnu društvenu i političku scenu. U Crnoj Gori, koja je u vrijeme komunizma imala najveći procent ateista, sada ima najveći procent vjernika među državama bivše Jugoslavije, osim klera nedostaju stručnjaci za religiju, koji bi mogli da daju dobre savjete političarima.
