Četvoro od deset milenijalaca za sebe će reći: „Nisam sasvim heterokseksualan/-na.”
Identitet se danas ne određuje na osnovu seksualne aktivnosti/opredjeljenosti. O, kako je to bilo važno prije samo tries godina, greote. Danas – ko te pita? Koga je briga? Ako te privlači da istražuješ – istražuj. Budi s kim hoćeš ako hoćeš i kad hoćeš. Đe kako zašto, dobro je to.
Učestalost? Malkice se tu stvari komplikuju. Milenijalci su neviniji nego hipici, ali hipici su ionako golija gzc šetali okolo. Ili bar tako kaže mit. Danas, u eri lako dostupne pornografije, širokih shvatanja i otvorenih veza, očekivano bi bilo da progresivna sloboda dođe do izražaja. Da se kresnu svaki put kad im padne na pamet. Samo, nije tako. Baš zbog toga što vrijeme provode na internetu. Multiplicirati se ne moš. Odabrati između ostanka kod kuće na netu, četovanja u sigurnoj zoni s nepoznatim s one strane ekrana i izlaska u stvaran svijet među prave ljude – to možeš. I biraju lakšu varijantu. U kojoj nema pokušaja ni promašaja, ukiseljenogosmjehivanja, pravljenja da ti je stalo kad nije.
Lakše je ostati kod kuće i konzumirati željeni sadržaj preko ekrana (ali zar to nije horoskop STARIH, matorih, a kakav kralju/-ice ekran, kuku).
Ali nije istinitije ni iskustvenije. Nije.
I supermladi inhibicija nemaju. Orijentacija ka bilo kom polu smatra se rekosmo prirodnom, i jes. Vole bezbjedne zone. Imaju svijest o seksualno prenosivim bolestima. Seks nije uvijek prioritet. Snažan osjećaj sopstvenog identiteta jes. Vrlo cijene sebe i nemaju namjeru da sebe prilagođavaju nekom drugom. A i seks je tek dio slagalice.
Liberalniji nego generacije prije njih, ali s čvrsto ukorijenjenim tradicionalnim vrijednostima: porodica, lojalnost. Autentičnost. Potraga za srećom. Osvješćivanje definicije sreće. Da li djeluje da je svaka tvrdnja u koliziji s onom narednom? Da, djeluje. Jer su milenijalci i generacija x skup protivrječnosti. Koje kohabituju.Kažu i mladost koja se osjeća najusamljenijom u civilizaciji.
Kako je teško biti mlad, biti mlad a biti sad.
