Prema pisanju zagrebačkog dnevnika, Tito bi, čim bi dobio neku nekretninu, odmah tražio da se upiše u vlasništvo neke od tadašnjih saveznih, republičkih ili partijskih institucija, pa tako u njegovoj ostavštini nema kuća, vila, stanova, već samo njegove lične stvari, umjetnine, razne zbirke, odjevne predmete. Sve to ne znači da stvari ostale iza Tita nemaju veliku vrijednost.
Najdetaljniji, mada nepotpuni, popis imovine ostale iza Josipa Broza Tita sadrži hiljade predmeta različite vrijednosti, od onih neprocjenjivih, poput kozačke sablje sa zlatnim koricama optočenim dijamantima, poklon Josifa Visarionoviča Staljina, preko tuareške vladarske sablje iz 17. vijeka, ručne izrade, sa zlatnim koricama optočenim dragim kamenjem koju mu je 1977. darovao Moamer Gadafi do egzotičnih darova.
Samo u jednoj stavci popisa Titove imovine označenoj kao "sitni stari novac u numerisanim kovertama" nalaze se 1.683 različita komada novca. Tu je i impresivna količina zlatnika, među kojima su i pravi rariteti.
On je bio strastveni kolekcionar i imao je vrijedne numizmatičke, a posebno filatelističke zbirke, kao i bogate kolekcije značaka, mahom zlatnih, koje su mu darovane u različitim prilikama. Posebno je fascinantna njegova kolekcija ordena iz sedamdesetak zemlja koje je primao odlazeći u državničke posjete.
Impresivna imovina, nastala tokom gotovo 40-godišnje Titove vladavine, pedantno je pobrojana na 379 stranica i u ogromnom je spisu Prvog osnovnog suda u Beogradu na kojem Jovanka Broz, sin Mišo i četvoro Titove unučadi vode ostavinsku raspravu da bi podijelili imovinu nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije.
