U Italiji su poreski službenici dan prije Nove godine sproveli akciju koja je dovela do nevjerovatnih saznanja: skoro svaki treći građanin koji posjeduje luksuzne automobile mjesečno je u poslednje dvije godine zarađivao 1.800 eura bruto. Naravno da se postavlja pitanje koliko onda godina treba jednom takvom građaninu da „uštedi“ za jedan skupocjeni automobil, pita se „Špigl“ u tekstu koji prenosi „Dojče vele“.
U radnjama, hotelima i restoranima u kojima su poreski službenici u mondenskom skijaškom centru Kortina d’ Ampeco dan pred Novu godinu bilježili nivo prodaje zarada je bitno povećana. Restorani su bilježili duplo veću zaradu od prethodnog dana i trostruko veću od istog dana prošle godine. U luksuznim buticima prodaja je bila učetvorostručena.
Vlasnici radnji, hotela i restorana u kojima je sprovedena racija ogorčeni su i govore o „policijskoj državi“, a pobunili su se i predstavnici Berluskonijeve stranke. Oni ne žele da se „privredno čudo“ dovodi u pitanje. Međutim, stanje koje je na vidjelo iznijela racija istovjetno je sa situacijom u velikom broju gradova u Italiji.
Kada bi se o stanju u Italiji sudilo prema procjeni poreskih prijava, ispostavilo bi se da veliki broj građana živi ispod linije siromaštva. Tako vlasnici diskoteka, restorana i prodavnica nakita ne zarađuju dovoljno za život, ali zato mnogi od njih posjeduju skupocene jahte, idu na put oko svijeta i ručavaju u luksuznim restoranima. Ljudi koji godišnje ne zarađuju više od 20.000 eura poseduju više od 42.000 luksuznih jahti.
Prošle godine je u Italiji kupljeno više od 200.000 automobila koji koštaju više od 100.000 evra. Kome su prodati kada samo 72.000 Italijana to sebi može da priušti?
Dobro, poneki od vlasnika luksuznih automobila i jahti nisu siromašni, nego su samo zaboravili da su bogati. Poput zubara iz Firence koji je „previdio“ da prijavi oko šest miliona eura. Ili trgovca iz Bergama koji se „nije sjetio“ da posjeduje pet kuća kada je zatražio pomoć za školovanje djece koju država dodjeljuje siromašnim porodicama.
