Istraživanje naslovljeno „Učešće manjinskih naroda u procesu donošenja odluka na lokalnom i državnom nivou” pokazuje i da u značajnoj mjeri nedostaje i edukacija manjinskih naroda za procese donošenja odluka od lokalnog do državnog nivoa.
“Vjerujemo da je opšti društveni i politički trenutak dodatno podsticajan za pokretanje ovih pitanja, s obzirom na primjer, na činjenicu da u Vladi nemamo predstavnike svih manjinskih naroda. Još uvijek nema epiloga nemilih incidenata nakon parlamentarnih izbora u sjevernim opštinama, čija su meta bili manjinski narodi, kao i sličnih provokacija uoči izbora u Nikšiću”, poručila je izvršna direktorica CRNVO-a Ana Novaković na okruglom stolu „Novi dijalog za manjinska prava”.
Stoga, kako je dodala, opravdano se postavlja pitanje u kojoj mjeri će prava i interesi manjina biti adekvatno zastupljeni u narednom periodu.
“Jednako je relevantno i pitanje da li su manjinski narodi zadovoljni odlukama svojih političkih predstavnika u političkim pregovorima i dogovorima”, istakla je Novaković, prenosi agencija Mediabiro.
Zabrinjava, smatra ona, što gotovo tri četvrtine ispitanika nikada nije učestvovalo na javnim konsultacijama ili raspravama koje organizuje lokalna samouprava, a čak 80.5 odsto nikada ne učestvuju na javnim konsultacijama i raspravama koje organizuju ministarstva i drugi državni organi.
“Pitanje je zašto su manjinski narodi pasivni u pogledu građanskog učešća i zašto se u većoj mjeri ne edukuju i osnažuju da koriste ove mehanizme učešća, i čija je to odgovornost”, istakla je direktorica CRNVO-a.
Kada je u pitanju komunikacija i razumijevanje sa lokalnom samoupravom i državnom upravom, ispitanici su relativno loše ocijenili taj vid komunikacije, posebno kada je u pitanju državna uprava.
“S druge strane, pripadnici nacionalnih manjina, njih 45,2 odsto, relativno su zadovoljni zastupljenošću pripadnika nacionalne zajednice na mjestima donošenja odluka i na lokalnom i državnom nivou. Dakle zastpljenošću da, ali saradnjom i komunikacijom ne”, navela je Novaković.
Zastupljenošću su, kako je pojasnio Filip Vicković iz CRNVO-a, najviše zadovoljni pripadnici albanske nacionalne zajednice, dok je najviše nezadovoljnih prisutno u muslimanskoj i bošnjačkoj nacionalnoj zajednici.
Kada je u pitanju komunikacija sa političkim partijama, natpolivična većina nacionalnih manjina, njih 67.5 odsto, izjavili su da ih partije koje predstavljaju njihovu nacionalnu zajednicu, nikada ne konsultuju pri izradi svojih programa, planova i strategija.
Ilustrativan je i podatak da je 65.5 odsto ispitanika odgovorilo je negativno na pitanje „Da li ste upoznati da postoji Nacionalni savjet Vaše nacionalne zajednice?“ .
„Jedina nacionalna zajednica koja je u većem procentu upoznata sa postojanjem Nacionalnog savjeta jesu Hrvati - 61.3 odsto je upoznato, dok 38.3 nije . S druge strane, 71.1 odsto Srba nije upoznato sa postojanjem Nacionalnog savjeta“, kazao je Vicković.
Na panel diskusiji je riječ uzeo i Jovan Vučurović, predsjednik Skupštinskog odbora za ljudska i manjinska prava, koji je iskazao nezadovoljstvo time što se u istraživanju Srbi pojavljuju kao manjinski narod.
„Srpski narod nikako ne može biti manjinski narod u u Crnoj Gori. To ćemo morati jednom da raščistimo. Srpski narod je stvarao Crnu Goru kroz vjekove. Najveće ličnosti, vladike, senatori, pisci heroji, bili su Srbi kroz istoriju. Dakle, Srbi u Crnoj Gori su najstariji konstitutivni narod“, kazao je Vučurović.
Pripadnici tog naroda su, kako smatra, u protekle tri decenije bili predmetom segregacije i diskriminacije.
„Naravno, sve to je refleks bivšeg režima. Srpski narod je dominantno zaslužan i za ono što se desilo 30. avgusta prošle godine i ja mislim da su tek sada otvorene perspektive i mogućnosti da pričamo o ravnopravnosti“, kazao je, između ostalog Vučurović.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković je na okruglom stolu upozorio na evidentni porast tenzija u interetničkim odnosima.
„Štaviše, ti međuetnički odnosi su ovih dana stavljeni na ispit, i to jednim dijelom konstatacijama tipa ko jeste a ko nije manjina. Čuli ste i od gospodina Vučurovića, nije prvi put da se ova teza čuje, da su Srbi, kao najpodzastupljeniji narod u Crnoj Gori, imajući u vidu statističke podatke, trpjeli diskriminaciju u određenom vremenskom periodu. O tome postoje tragovi i u radu institucije Zaštitnika“, rekao je Bjeković.
Međutim, kako je dodao, sada se već pojavljuju naznake se diskriminacija dešava u obrnutom pravcu
„Odnosno, da su pripadnici drugih etničkih grupa ugroženi i da im prijeti, ako nije već krenuo, postupak koji može da zvuči na diskriminaciju u odnosu na principe koji vladaju kod u državnoj upravi“, poručio je Bjeković.
