Region

Istoriju ne pišu pobjednici, već - internet

Izvor

“Dovoljno je samo prosječno informatičko znanje o surfanju na netu, brza ADSL veza i obično računalo, pa da se s određenih foruma skinu kodovi za tajne razgovore Radovana Karadžića i Ratka Mladića, planovi o pripremi i izvedbi akcije Oluja, švercu oružja u Hrvatsku ili nikada integralno prikazane snimke pokolja u Srebrenici.

Takve se audio i videosnimke šalju i skidaju (razmjenjuju) u podjednakom omjeru iz Hrvatske, Srbije i BiH, a glad za dokumentarnim materijalima je tolika da se lista takvih snimaka svakoga dana proširuje.

Tek se rijetki, poput snimaka zloglasnih “Škorpiona” u ubilačkom pohodu (čitava verzija), cenzuriraju ili, točnije rečeno, kodovi za skidanje prestaju “raditi”, ili administrator foruma naprosto makne takve postove, ali za dan-dva obično se opet pojave s neke druge adrese (kodova) i razmjena se nezaustavljivo nastavlja...

Rat na Balkanu nije ni prestao, barem što se internetskih frikova tiče. Doduše, više se ne vodi međusobnim uništavanjem, pa čak ni uvredljivim komentarima suprotnih strana ispod postavljenih snimaka.

Naprotiv, tamo često Srbin zahvaljuje Hrvatu na linkovima za videosnimke granatiranja Dubrovnika, ratnih operacija u Slavoniji, vrlo popularnom videu HOS-a u Gospiću 1991. ili obrani Vukovara. S druge strane, hrvatski članovi foruma skidaju dokumentarne snimke pada “Krajine”, materijale o ubojstvu Zorana Đinđića, rata za Kosovo...

Iz BiH je poslana gomila dokumentarnih vojnih materijala Armije BiH, Obrana Gradačca 95, Operacija Ozren 95, Napad na Majevicu - ratne snimke 2. korpusa Amije BiH, Obrana Sarajeva, Nepokoreni gradovi Bihać, Sarajevo - ratne snimke, Otpor Bosne čuo se do neba, Integralna snimka napada na tržnicu Markale, Karadžićeva opsada Sarajeva itd.

Videomaterijali obiluju necenzuriranim snimkama ubojstava, ranjavanja i razaranja pa su, nerijetko, vrlo teški za gledanje. S druge strane, radi se o izvorno snimljenim materijalima, od kojih većina nikada nije prikazana na televizijama, i kao takvi pružaju direktan uvid u pojedine faze rata u bivšoj Jugoslaviji.

Čemu takva strast za videodokumentarcima na internetu? Iako brojni materijali koje su snimale nacionalne TV kuće obiluju propagandnim efektima, kada se gledaju u nizu, usporedno s materijalima iste tematike, ali s „protivničke strane“, vrlo lako se dobiva objektivan slijed događaja.

Možda je upravo u tomu ključ, piše “Slobodna”. Jer, “za razliku od godina izloženosti nacionalnim propagandnim medijskim mašinerijama, internetski gledatelji žele bližu povijest iz svih kutova i objektivniji prikaz: i onoga što je već viđeno, ali i onoga što nikada nije prikazano, onoga što je neprimjereno za prikazivanje, pa čak i zastrašujuće snimke utužive na Haaškom sudu.”

Portal Analitika