(Ovaj tekst je napisan za džabe, kao poklon Borisu Bogdanoviću)
Juče sam saznala od Borisa Bogdanovića, perjanice Demokrata i njihove prljave propagande, da sam plaćena 8000 eura po tekstu. I ne samo ja, već i ostatak ekipe M portala, a nema nas mnogo, svega pet.
Izgleda da nam neko duguje ogromne pare. Nijesamo bili lijeni, pa smo juče uz pomoć IT kolega došli do podataka da smo za tri godine otkad M portal postoji objavili ukupno preko 100.000 informacija (tačnije 118.704), a da sam ja kao glavna i odgovorna urednica objavila preko 1000 tekstova od kojih se većina odnosi na djelovanje kriminalnih klanova u Crnoj Gori i regionu i na politička dešavanja u državi. Sve u svemu, prema Bogdanovićevim tvrdnjama i prostoj računici, izgleda da mi Luka Bojović i Radoje Zvicer solidarno duguju oko osam miliona eura za minuli rad. I to samo meni, a gdje je ostatak M portala, čitava E televizija, kompletan portal Analitika, koje je Bogdanović takođe targetirao.
Šalu na stranu, prljavi propagandista Boris Bogdanović će morati svoje tvrdnje da dokazuje na sudu. Eto idealne prilike da sve ono što je morao prema zakonu da prijavi tužilaštvima i policiji, sa dodatnom obavezom i odgovornošću zbog toga što je poslanik vladajuće koalicije u Skupštini Crne Gore, dokaže u sudnici. Pošto to neće uspjeti jer je prosto riječ o nezamislivoj laži koju je izrekao, ne očekujem da se izvini bilo kome od nas, još manje da plati odštetu. Jer osoba koja je sposobna da na ovako prljav i prizeman način tagetira i blati ljude koji obavljaju svoj posao jednostavno nema moralni kodeks koji bi je doveo do spoznaje da joj se, eto, desilo da pogriješi. Propaganda je propaganda, makar bila i ovoliko prljava i mora se sprovoditi do kraja, to je jedini pravac prema kojem se Bogdanović i njegova ekipa upravljaju.
O tome kako su pripadnici jednog klana slali novac i plaćali glasanje za Demokrate uoči parlamentarnih izbora 2020. godine, naravno, nećete čuti ništa od Bogdanovića. Razgovore čelnih ljudi tog klana iz iste one SKY ECC aplikacije na koju se Bogdanović tako često poziva u pokušaju diskreditacije njegovih političkih protivnika nije objavio ni jedan od medija koje je juče targetirao i označio kao „saradnike kriminalnih klanova“, već sasvim drugi, jednako profesionalan i dugotrajući medij.
No, Bogdanović ne bi bio Bogdanović da se zaustavio na targetiranju tri medija. Obrušio se i na Sindikat medija nakon njihove reakcije, optužujući tu strukovnu organizaciju da je prećutkivala ono što on saopštava, te zatražio da mediji dokažu da nije istina ono što govori.
Da je neki pravnik kao što tvrdi, Boris Bogdanović bi morao da zna osnovni postulat te nauke – dokazuje se krivica, a ne nevinost. U ovom slučaju to znači da je teret dokazivanja na njemu, a ne na bilo kom novinaru ili mediju. To se svakako ne uči na Megatrendu, a još manje u SNP-u i Demokratama, tu je bitno samo što prljavije igrati i to je sve što je Bogdanović savladao za duže od decenije političarenja.
Potom je uslijedila i Bogdanovićeva somnabulija o tome kako je on „odabran“ da brani građane od lažnih informacija. Čovjek koji je kreator narativa da su crnogorski studenti koji su pokrenuli proteste nakon krvavog masakra na Cetinju 1. januara 2025. godine – pripadnici kriminalnih klanova, sada tvrdi da on štiti građane od onoga što sam proizvodi. Ako je savladao lekciju i prava, evo i jedne besplatne iz elementarne medijske pismenosti i novinarstva – istina se ne brani lažima, već činjenicama i njihovim provjeravanjem. U ovom slučaju činjenicama se bavimo mi, štiteći dio medijske scene od Bogdanovićeve propagande i plaćenih „promo“ tekstova u kojima Demokrate uzdižu svoje funkicionere u bezgrešne nebeske visine.
Vjerovatno odatle dolazi i Bogdanovićeva projekcija da nešto mora biti plaćeno da bi bilo objavljeno. Istina i tačne informacije ipak nalaze svoj put do građana, uprkos Bogdanovićevom upinjanju da sve neistomišljenike, bilo da je riječ o novinarima, studentima, političkim protivnicima, građanima koji blokiraju puteve, proglasi pripadnicima i plaćenicima kriminalnih klanova.
U svom najnovijem umišljaju da je svemoćni sudija i tužilac i dželat u jednom, Bogdanović u sinošnjem ponoćnom saopštenju spisku targetiranih medija dodaje i novinara Darka Ivanovića i kompletan Medijski savjet za samoregulaciju, jedino kolektivno novinarsko samoregulatorno tijelo u državi, koje naziva „takozvanim“, a u kojem je okupljeno 70-ak medija štampanih i elektronskih medija iz Crne Gore.
Bogdanovićeva kongnitivna disonanca se kreće od toga da poslaniku DPS Oskaru Huteru skreće pažnju na „praksu DPS da ministri pravde pokreću političke istrage, da određuju pritvore, pišu optužnice, presude i prate mete“, da bi već u narednoj rečenici lično sročio optužnicu protiv novinara i urednika. A čak nije ni ministar pravde. Teško se može dokazati i da je pravnik uopšte.
Da je iko od ljudi koje je Bogdanović juče bjesomučno targetirao više puta pristao na objavljivanje plaćenih tekstova za bilo čije potrebe, onda bi se dobar dio crnogorskih medija pridružio najprljavijoj kampanji koja je vođena protiv Demokrata, Bečića i Bogdanovića preko srpskih turbo tabloida prije par godina, kada je prvi obavještajac „srpskog sveta“ Marko Parezanović posumnjao u njihovu lojalnost „velikom vođi“.
Ipak su profesionalizam i dostojanstvo tada spasili crnogorske medije, a crnogorski mediji Demokrate, bez obzira na nuđene iznose i materijale.
Nego taj nivo je daleko od Bogdanovića i Demokrata koliko i istina o svemu o čemu su juče govorili. Njima je bliži onaj sa kojeg je legitimno tim istim turbo tabloidima direktno iz policije dostavljati detalje dva krvava masakra na Cetinju, posljednje video snimke ljudi koji su izvršili samoubistva, video tragične pogibije...
Ipak me donekle raduje Bogdanovićeva jučerašnja detonacija. Bez obzira na sve što preživljavamo i što ćemo tek preživljavati od njega i njegovih sljedbenika, posezanje za ovako prljavom propagandom i represijom znači samo jedno – podrška birača Demokratama sve je bliža istorijskom minimumu i Bogdanović to zna.
