U 71. godini preminuo je, preselio se na Ahiret, Ismet Šujak, istaknuti pripadnik crnogorske dijaspore u SAD i neumorni promotor veza između dvije domovine. Njegov život bio je živ primjer upornosti, humanosti i nepresušne ljubavi prema Crnoj Gori.
Ismetova životna priča počela je s izazovom: kao dječak je ostao bez oca i od ranih dana morao je da se bori da se snađe i preživi u svijetu koji ga je okruživao. Upravo je ta borba oblikovala njegov karakter. Odlazak u Njujork vidio je kao priliku da izgradi bolji život i stvori bolje uslove za porodicu, ali nikada nije zaboravio korijene.
Svoju pristanu tačku u novoj domovini našao je kroz ugostiteljstvo. Njegov poznati restoran na Bronksu, koji je nosio naziv iz rodnog kraja – Čakor (kao i prethodni kojima je upravljao), postao je mnogo više od objekta. Bio je živo srce i mjesto okupljanja naše dijaspore, ne samo iz Crne Gore već iz čitave bivše zajedničke države.
To nije bilo samo mjesto dobre hrane, muzike i usluge, već prije svega mjesto susreta, topline, pomoći i podrške. Dolazilo se kako bi se vidio "neko svoj", dobio savjet za posao, ili hitna novčana pomoć za boravak i preživljavanje u velikom gradu.
Ta pomoć nije stizala samo onima koji su dolazili na njegov prag. Ismetovo veliko srce sezalo je sve do rodnog kraja. Pomažući u školovanju djece, izgradnji kuća ili liječenju, on je svoj uspjeh dijelio s onima koji su ostali. Posebno će ostati upamćeno kako je dvije godine za redom organizovao i u potpunosti finansirao boravak na moru za 40, odnosno 60 učenika osnovnih škola i njihovih nastavnika iz Gusinja, Plava, Murine i Andrijevice. Govorio je da je sretan što se djeca mogu da se druže i shvate da među njima nema razlike.
Svoju privrženost domovini najvidljivije je simbolizovao kroz zastavu Crne Gore koja se uvijek ponosno vijorila ispred restorana Čakor. Bila je tu ne samo za svečane prilike, kao što je potpisivanje važnog Protokola o saradnji između opštine Gusinje i Bronxa, već kao svakodnevni, neizostavni znak njegovog porijekla i ponosa.
Ismetov angažman nije bio samo humanitaran ili simboličan. On je pažljivo pratio političku situaciju u domovini, a svoju podršku ispoljavao je i ličnim prisustvom tokom izbora, ulagajući i svoje vrijeme i sredstva u ono što je smatrao ispravnim za budućnost Crne Gore.
Posljednje poglavlje njegovog života obilježila je bolest. Prisiljen da proda svoj omiljeni lokal, planirao je da više vremena provodi u rodnom kraju sasuprugom Sultanijom i porodicom, te uživanju u mjestu gdje je i ranije ulagao. Međutim, bolest je nažalost prevagnula.
Ismet ostaje u trajnom sjećanju kao čovjek koji je izgradio most između dva svijeta. Čovjek čije su vrata uvijek bila otvorena za pomoć, čije je srce bilo podijeljeno između dvije obale, a čija je ljubav prema porodici i domovini bila neporeciva.
Njegov trag ostaje jak kako u zajednici iseljenika u Njujorku, tako i u brojnim srcima u Crnoj Gori i regionu koji će pamtiti njegov neprocjenjivi doprinos, gostoprimstvo i toplinu.
(Autor je nekadašnji Generalni konzul Crne Gore u Njujorku)
