Kapiten crnogorske rukometne reprezentacije Vasko Ševaljević rođen je 1988. na Cetinju. Ponikao je u RK Boka, a potom se kalio u Lovćenu gdje je proveo tri godine. Sa 24 godine, te 2012, bio je junak dvomeča sa Švedskom u baražu za Svjetsko prvenstvo, prvo u istoriji naše reprezentacije. Istog ljeta je iz Španije otišao u Bjelorusiju.
Uspješnu karijeru gradio je i u Njemačkoj, Francuskoj, Sjevernoj Makedoniji, Izraelu i Švedskoj, gdje je sada član Redbergslidsa.
Dugogodišnji je kapiten crnogorskih "lavova", s kojima ga već od 12. januara očekuje drugi nastup na šampionatu svijeta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Možda ona bezbrižnost, kad nisam razmišljao o obavezama, problemima, već samo o tome kako što prije završiti školske obaveze i družiti se sa društvom iz naselja, ići na trening…
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam muž, otac, odrastao sin i brat, što imam za koga da se borim, živim i vodim računa.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda nešto vezano za tehnologiju i informacione tehnologije generalno. To sam uvijek volio, čak i krenuo da studiram, ali se “ispriječio” rukomet.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Što sam previše pedantan za neke stvari. Toliko da mi to zapravo smeta, ali jače je od mene.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i poštenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Volio bih da me glumi Met Dejmon, a na naslovu bih morao da poradim, tj. da ga dobro smislim jer to nije baš tako lako.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskren, direktan, kafedžija, pomalo tvrdoglav.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kaloričan i lijepo začinjen.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam tuđe misli.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa predsjednikom neke velike svjetske države. Da vidim makar na kratko kako svijet funkcioniše iz tog ugla.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Šetnja, kafa, ručak sa porodicom i video igrice.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Ako te pitaju", Petar Grašo.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga “Atomske navike”. Predstavu ne pamtim kada sam posljednji put odgledao, a što se filma tiče u posljednje vrijeme gledam samo naučnu fantastiku, a to ne ostavlja baš neki jak utisak.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ako baš moram da izaberem onda Amerika, Njujork ili Majami. Ali sam se toliko naputovao da putujem nerado.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Volim da neke stvari ostanu u krugu porodice i da nema tajni apsolutno nikakvih.
Čemu se uvijek obradujete?
- Reakciji onoga koga ja obradujem.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez vazduha.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam problem da se izvinim kad pogriješim, ni u privatnom ni u profesionalnom životu. Posljednji put danas na treningu zbog neke greške.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi je porodica zdrava
- Da sam ja zdrav
- Da ljudi koje volim budu zdravi. Dok god dišemo. Za ostalo živimo i borimo se.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Srećan sam jer u privatnom životu, a ni u profesionalnom nisam dolazio u situaciju da moram da donesem neku toliko tešku odluku da bih mogao da je izdvojim kao najtežu. Bilo je možda pogrešnih, ali ne previše teških.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U krugu ljudi koje volim, radeći stvari koje koje volim. Uživajući u običnim stvarima. Ne bih žurio da nešto ostvarim što nisam do tada, jer smatram da previše vremena provodimo jureći za nečim i u ostvarivanju ciljeva.
Kako biste voljeli da umrete?
- Prirodnom smrću.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- A zašto ne bit' “običan” i voljet' male stvari…
