Ona je donijela odluku da se nakon prvog učešća te selekcije na SP ne vrati u domovinu, a potom je objasnila i razloge.
Ona je najprije govorila u kakvom su položaju žene u Iranu, kakvi zakoni vladaju i u ženskom sportu, pa istakla da će njena porodica sada platiti 35.000 dolara jer je to garancija da će se svaka sportistkinja vratiti u domovinu.
“Da nema toga nijedna naša rukometašica se ne bi vratila u državu. Odbila sam da se vratim jer se tamo događaju stvari koje su toliko loše da se ne mogu prihvatiti “ rekla je Bapiri.
I u Španiji je, kako naglašava, doživjela neprilike.
“Daću vam primjer, naša prva utakmica sa Rumunijom. Protivnica mi je slučajno skinula hidžab sa glave. Ne možete ni da zamislite kako se direktor reprezentacije ponašao prema meni zbog toga. Ne želim to da prihvatim i zato ostajem u Španiji”, kazala je.
Potom je izašla iz okvira sporta i ispričala kako žene generalno žive u Iranu.
“Mi patimo, u našem društvu postoje ogromne razlike između muškaraca i žena. Moju komšinicu je redovno tukao muž, a kada je konačno skupila hrabrost i podnijela tužbu, sudija joj je rekao: ‘Gospođo, u Iranu muž ima pravo da vas bije jednom godišnje!’. Poslije takvog odgovora odustala je i od razvoda, i od advokata. Od svega...”, ispričala je.
Bapiri ostaje u Španiji u potrazi za nekim boljim životom, i, kako kaže, sigurna je da može da nastavi sa životom i igranjem rukometa bez pritiska i problema.
