Drugi put u nekoliko godina Stanko Subotić je ustalasao javnost. U danima koji dolaze, oni koji su nestrpljivo čekali Subotićevu stranu priče biće zadovoljni: čovjek čije hapšenje mnogi priželjkuju iznio je niz uvjerljivih dokaza, mahao je ugovorima koji diskredituju, ne samo Miškovića i Beka, nego i mnoge iz srpskog političkog vrha. Osim toga, njegova priča o OLAF-u, može da baci sasvim drugačije svjetlo i na „aferu Nacional” ali i na ukupan biznis tranzita/šverca cigaretama.
Na drugoj strani, oni koje je Subotić prozvao – poput Miškovića, Beka ili para Medojević& Knežević - ponovo će napasti novinare i medije. Nije isključeno da se na “krst časni” počnu razapinjati TV IN i autor intervjua Šebek, sve pod geslom – “kako je mogao, za koga rade...”. Ta logika spinovanja, odnosno zamjene stvarnog problema izmišljenim, već je viđena prilikom gostovanja Medojevića na TV B92 – tada je ispalo da je Jugoslav Ćosić najveći Medojevićev problem.
Sve to na stranu, ekskluzivni intervju srpskog kontroverznog biznismena Stankla Subotića Caneta na IN televiziji je značajan prije svega jer je – otkrio i drugu stranu medalje. Jedan od najtraženijih i medijski najnapadanijih ljudi Balkana u pedeset minuta priče pokazao je da ovdje nema ni naivnih ni nevinih; da su mnoge mesije demokratskih procesa samo u službi ličnih i grupnih interesa.
Privatizacione mućke: IN televizija je u ponedjeljak prikazala drugu stranu priče koja je redovno bila zapostavljena. Subotićev dio istine baca novo svijetlo na do sada nedovoljno otkrivene veze nosioca krupnog kapitala i politike.
Jedna stvar je definitivno potvrđena: Subotić nije bio samo prijatelj sa premijerom Milom Đukanovićem već nezamjenjivi dio čitavog jednog tranzicionog procesa, intimus sa establišmentom u Srbiji i Crnoj Gori, miljeom koji čine političari, tajkuni i medijske ličnosti. Samo što Đukanović, drčan kakav jeste, nikad nije prestao da negira prijateljstvo sa Subotićem, čak ni kada je ovaj potpao pod udar srpskog pravosuđa. Neki drugi Subotićevi prijatelji samo su okrenuli leđa i krenuli dalje.
Kontroverzni biznismen porijeklom sa Uba kraj Beograda je insajder prošlog vremena u kojem su carovale tranzicione nus pojave: sprega krupnog kapitala, organizovanog kriminala i vrha političkih stranaka u privatizacijama u Srbiji.
Subotić je bez svake sumnje izuzetno bogat čovjek, čija se imovina mjeri stotinama miliona eura. Prema tvrdnjama njegovih protivnika, toliki novac nije mogao zaraditi na - pošten način. Sam Subotić kaže da je novac stekao 30-godišnjim radom u Francuskoj i Švajcarskoj kao zastupnih i distributer svjetskih brendova.
Da mu vjerujemo na riječ? Teško. Ali, iskustvo, opreznost i fantastičan instikt samoodržanja niko mu ne može poreći. Uostalom, ostao je živi svjedok, nakon toliko toga što je preturio preko glave.
Kad je Subotić naivan: Stoga je zanimljiv upravo onaj dio priče koji pokazuje kako Subotića, namazanog i opreznog, mogu nasamariti lokalni moćnici, bliski i povezani sa vlastima. Prema njegovoj tvrdnji - za koju je u emisiji Televizije IN ponudio brojne dokaze – Subotić je ispao prevareni biznismen koga su ljubimci vlasti u Srbiji, biznismeni Miroslov Mišković i Miša Beko, prevarili ''fingiranim'' ugovorim u vrijednosti od 50 miliona eura.
U realnom životu, Subotić je otkrio istinu koja ni njemu ne ide na ruku: učestvovao je, zajedno sa Miškovićem i Bekom, te njemačkim koncernom WAZ-om u igri skrivalice, tako tipičnoj za domaću privatizaciju koja se odvija sa one strane zakona. Otkrivanje ugovora sa Miškovićem i Bekom upravo otvara nezgodno pitanje: ko su ovdje sve stvarni vlasnici privatizovanih preduzeća, da li su oni na spiskovima stvarni ili tek „falš“ vlasnici? I, naravno, Subotić vrlo otvoreno govori o ulozi države i političara.
- Kasnije zbog nemogućnosti da mi vrate novac angažovali su Nebojšu Medojevića, u Crnoj Gori, Ivu Pukanića u Hrvatskoj i Aleksandra Tijanića u Srbiji da me satanizuju, ponovo tvrdi Subotić. Prebirajući po izjavama pomenutog trojca u kontinuitetu, nije daleko običan smrtnik da pomisli kako su Medojević i Knežević i Tijanić zaista imali interesa da „udare“ po Subotiću, za račun trećih lica. Možda će istraga u Švajcarskoj, koju je prošle sedmice pokrenuo sam Subotić, ponuditi dio odgovora?
Potvrda od organa Srbije: Za sada je izvjesno da u Subotićevu priču o privatizaciji Luke Beograd i Večernjih novosti – vjeruju neki u Srbiji! Privatizacija ''Luke Beograd'' i ''Novosti'' je "velika pljačka države" u kojoj su učestvovale i državne institucije, tvrdi za B92 Verica Barać, predsjednica Savjeta Vlade Srbije za borbu protiv korupcije. Barać kaže da je prilikom privatizacije Luke Beograd "postojala sprega kriminala, kapitala i političkih stranaka''.
Šta je poenta priče Verice Barać, makar u kontekstu srpsko-crnogorskih odnosa? Kao u slučaju Šarić tako i priča oko Stanka Subotića se od zvaničnog Beograda spinovala direktno u pravcu Crne Gore: sve su to Đukanovićevi ljudi, sve je to „duvanska mafija“... Ovdašnji mediji, već u gardu protiv Đukanovića, spremno su gutali sve kao živu istinu o Đukanoviću.
Subotić je sada objelodanio: nije on samo crnogorska već srpska priča, njegova ispovijest je priča čovjeka debelo involviranog u srpski politički i poslovni milje. Tvrdnje uglednih medija, novinara i analitičara da vlast u Srbiji ima ''omiljene'' i ''neomiljene'' biznismene još više je dobila na težini, a sudbina biznismena u Srbiji isljučivo zavisi od njihovog odnosa prema zvaničnoj vlasti.
Ključni svjedok OLAFA: Za brojne poznavaoce prilika, pa i lika i djela Stanka Subotića, najitrigantniji dio priče nije priča o političarima niti o privatizacijama, već vijest da je Subotić bio svjedok – OLAF-a.
Subotić koga Srbija potražuje zbog zloupotrebe položaja, Subotić koga mediji sumnjiče da je „kralj šverca cigaretama“, Subotić kome sada prijeti proširenje optužnice u Beogradu, taj Subotić je bio - ključni svjedok OLAF-a za slučaj krijumčarenja cigareta u Njujorku januara 2005. godine! OLAF je evropska institucija koja se bavi problemima organizovanog kriminala, krijumčarenjem cigareta i korupcije u predmetu koji se vodi za šverc cigaretama. Za njih je Subotić bio – žrtva a ne počinilac.
- Oni su ustvari ustanovili da sam upravo ja žrtva krijumčara cigareta i da ljudi koji su stvarno krijumčari da im odgovara ta priča, navodi Subotić, pokazujući dokument koji bi trebalo da potvrdi njegove navode.
Ako je priča o OLAF-u tačna - a Subotić ne djeluje kao brbljivac koga će kada zamakne iza ugla uhvatiti u laži - onda neki ljudi, u Crnoj Gori i Srbiji, moraju dati odgovore: da li su podaci na osnovu kojih terete Stanka Subotića zaista tačni? Ili pak ima mnogo istine u Subotićevim tvrdnjama o Unit expert (specijalnoj jedinici) na čelu sa Aleksandrom Tijanićem koji je stvorio čitavu aferu.
Politička pozadina “afere Nacional”: Sve to ponovo vraća priču na 2001. godinu, aferu Nacional, Pukanića i Kneževića, na targetiranje Đinđića i Đukanovića.
Naime, Subotić je, kod Brankice Stanković (B92) ali i sinoć kod Rajka Šebeka (TV IN) optužio Vojislava Koštunicu da je formirao posebnu grupu na čelu sa Aleksandrom Nikitovićem i Radetom Bulatovićem koja bi ga satanizovala i koja je izmišljala njegovu lažnu biografiju. Subotić tvrdi da je upravo taj tim falsifikovao činjenice, prevodio tekstove iz Nacionala i upućivao ih na međunarodne adrese.
Afera Nacional je godinama potresala političku scenu u regionu i obilje pokazatelja da je ona isfabrikovana sa ciljem da satinizuje Đinđića i Đukanovića. Sada je Subotić, pričom o OLAF-u i aktivnostima tima predvođenog Tijanićem, Bulatovićem i Nikitovićem, vratio lopticu u Beograd. Jer, Stanko Subotić je bio prijatelj prvog demokratskog premijera u istoriji Srbije - pokojnog Zorana Đinđića. Ne treba podsjećati da je Đinđić stradao upravo od sprege srpskog organizovanog kriminala i dijela bezbjedonosnih službi države Srbije.
Medojevićev problem: U ponedjeljak veče nekako je najgore prošao lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević iako mu je Subotić posvetio, vremenski posmatrano, malo vremena. Malo, ali vrijeme vrlo kvalitetno potrošeno na diskreditaciju lidera PZP-a: priča o čekanju u redu za prijem kod Beka, iznošenje podataka o međusobnim razgovorima teške su, u moralnom smislu, optužbe za Medojevićevu ulogu u svemu.
Istovremeno, Subotićeva priča je oživjela neke slike iz bliske prošlosti. Kada je odbjegli srpski biznismen Boguoljub Karić, u predvečerje crnogorskog referenduma, označio lidera PZP-a kao osobu koja za procenat radi za srpske biznismene - malo je ko, u tada oštro podijeljenoj crnogorskoj javnosti, povjerovao u Karićevu priču.
Nakon ponovnog - eksplicitnog - pominjanja Medojevićevog imena od strane još jednog bjegunca, Subotića; nakon objavljivanja konkretnih podataka o vezama sa Bekom i Miškovićem – sve se stavlja u neki mozaik koji ne stvara odviše lijepu slika o lideru PZP-a. U narednim danima Medojević će morati da smisli neki vrlo, vrlo ubjedljiv odgovor. Ponavljanje priče i optužbe protiv novinara neće u javnosti tako lako popraviti imidž.
To je, uostalom, bio jedan od bitnih razloga razloga za razgovor sa Stankom Canetom Subotićem: da se ureže u pamćenje što duže. Čini se da je Subotić svjesno ostavio dio toga za sada u sjenci. Ili, što bi rekli u serijama: u sljedećoj epizodi...
N.Zečević/D.Đuranović
