Kad je 2014. godine protiv Kordobe zamijenio legendarnog Arica Adurica i debitovao za Bilbao, Injaki Vilijams je postao tek drugi tamnoputi fudbaler u istoriji baskijskog kluba. Međutim, ni tada, sa svojih 20 godina, Injaki nije u cjelosti znao priču o dolasku njegove porodice na tlo Španije.
A onda je Marija, njegova majka, odlučila da mu sve ispriča. Do detalja. Kako je zajedno sa njegovim ocem Feliksom, ne znajući da ga nosi u stomaku, bosonoga prepješačila Saharu bez hrane i vode, o ljudima koji isti put nijesu izdržali i tome kako su to vrlo lako mogli da budu baš oni.
U emotivnom intervjuu za Gardijan, svega nekoliko dana pošto je ušao u istoriju La Lige, Injaki je govorio o detaljima koje dugo ni sam nije znao.
"Bili smo kod kuće u Bilbau, gledali smo televiziju kada je nešto iskočilo – ne sjjećam se šta – i pitao sam je ponovo. Moja majka se okrenula i rekla:‘U redu, došao je trenutak da ti kažem. Sjedi, mislim da si spreman da čuješ priču o ocu i meni.‘ Kada mi je to rekla osjetio sam se hladnim. Takve stvari ostave dubok utisak na vas. Kao nešto što se desilo na filmu i vaši roditelji su to proživjeli", započeo je Vilijams priču za Gardijan, pa u dahu nastavio:
"Gledaš vijesti i vidiš brodove kako stižu iz Afrike, ljude kako se penju preko ograde u Melilji i nisam zaista znao kako smo mi zapravo došli u Španiju. Uvijek sam pitao, ali je moja majka izbjegavala da mi odgovori jer sam bio samo dijete. I možda je pomislila da će ako mi kaže kada sam krenuo da igram u Bilbau sa 18, možda to biti preveliki teret za mene. Znao sam da se moj život razlikuje od života mojih drugara, ali kada sam čuo detalje…"
A onda konkretno...
"Nijesam znao da su prešli čitavu pustinju pješke. Znao sam da je otac imao problema sa tabanima, ali nisam znao da je to zbog toga što je prepješačio Saharu na 40-50 stepeni. Jedan dio prošli su kamionom, onim sa otvorenom prikolicom, 40 ljudi u njoj, a onda su hodali danima. Ljudi su ispadali iz kamiona, ostavljali su ih tamo zakopane u pijesku. Opasno je, tamo ima lopova, silovanja, patnje… Neki su prevareni ulazili u kamion. Krijumčari su uzimali novac kako bi ih prevezli, a onda bi im na pola puta rekli – put se završava ovdje. Izbace te i ostave bez ičega, bez vode, hrane… Djeca, stari ljudi, žene. Ljudi su išli iako nijesu znali šta ih očekuje i da li će uspjeti. Majka mi je rekla: ‘Da sam znala, ostala bih‘. Bila je trudna sa mnom, ali nije znala."
