Nakon 10 minuta i 45 sekundi, čitav svijet zviždi. Utorak je veče, a Švajcarska gleda utakmicu svoje reprezentacije protiv Kolumbije. Naciju je obuzela fudbalska groznica i ponosna je na svoje igrače. Ali, tek u tom momentu, u 11. minutu, kada se Đani Infantino pojavi na ekranu, dok gleda uživo utakmicu u Vankuveru, raspoloženje među navijačima okupljenim od Ženevskog do Bodenskog jezera se mijenja.
Infantino se kasnije ponovo pojavljuje u kadru. I reakcija je opet ista.
Švajcarska i njen najpoznatiji građanin. Da li je to zaista pretežak odnos? Nepresušni izvor mimoilaženja? Ili i mržnje?
Šta god mislili o njemu - postigao je gotovo nemoguće
Đovani Vinćenco Infantivno, rođen 1970. godine u Brig-Glisu u južnoj Švajcarskoj, sin italijanskih imigranata, možda je najuspješniji, a zasigurno i najekspresivniji švajcarski izvoz. Deset godina vlada svijetom fudbala. I deset godina su navijači u sukobu sa čovjekom koji je, čim je preuzeo palicu u FIFA-i, usmjerio to tijelo sa 211 članica ka strogoj maksimizaciji profita.
Šta god mislili o Infantinu, to je izvanredno dostignuće. Centrifuga u globalnom, milijarderskom poslu je ogromna - i samo držanje nje pod kontrolom zahtijeva i energiju i velike vještine. Odakle Infantino crpi motivaciju - ostaje misterija.
Odnos koji prelazi u servilnost
Infantinov opušteni pristup u ophođenju sa različitim autokratama i despotima je zapanjujuć. S jedne strane, ophođenje sa takvim ljudima je nužno na takvoj poziciji. Jer, FIFA - baš kao i Ujedinjene nacije - predstavlja čitavu planetu, koja je i dalje uglavnom nedemokratski organizovana.
S druge strane, kada se sretne sa snažnim ličnostima, Infantinovo ponašanje ponekad prelazi u servilnost.
Njegova dodjela "Nagrade za mir" Donaldu Trampu prošle godine ući će u istoriju kao neslavna. Dok je Infantino time instinktivno 'osvojio' američkog predsjednika, gest je naišao na javno ismijavanje. U intervjuu datom prošle sedmice, Infantino je sa oduševljenjem govorio o Trampu.
"Misli da je turnir (Svjetsko prvenstvo) odličan, u redovnom smo kontaktu", kazao je.
Tramp je postao ključna figura u Infantinovom razvoju tokom nekoliko posljednjih godina. Najmoćniji čovjek na planeti 'udvara' se najmoćnijem čovjeku u svijetu fudbala. Gospodar najveće ekonomije pridobija gospodara najprofitabilnijih TV kadrova u istoriji.
Zasad nije pao u nemilost kod Trampa
Ironično, početak 'veze' poklapa se sa periodom kada je Tramp nacionalističkom tarifnom politikom pokušavao da opstruira upravo Infantinovu domovinu. Nade Berna kako bi sam Infantino mogao postići nešto i za svoju državu u Bijeloj kući brzo su se izjalovile.
Upravo su bivši Infantinovi savjetnici potvrdili Blicku da je on, zapravo, privremeno prekinuo veze sa Švajcarskom. Nakon prvih kritički orijentisanih izvještaja, nije želio imati veze ni sa svojom državom, ni sa njenom javnošću. Uporedo je počeo polako da seli pojedine djelove FIFA-e iz Ciriha. Pravni tim danas je smješten u Majamiju, a djelovi administracije u Parizu. I sam je promijenio prebivalište - sa porodicom je otišao u Katar.
Infantinov tango sa sjenama mutnog svijeta, ipak, nije bez rizika. Tramp, u kojem neki prepoznaju sve osobine koje definišu zloćudnog narcisa, ima potencijal da uništava one koji su oko njega. Mnogi koji su mu se previše primakli, pali su u nemilost. Infantino je zasad pošteđen te sudbine.
Slučaj Balogun - najskuplji dosadašnji manevar
Ali, nedavno se dogodio incident koji bi se mogao pokazati kao prekretnica. Nakon crvenog kartona koji je pokazan američkom reprezentativcu Folarinu Balogunu protiv Bosne i Hercegovine, lično je Tramp intervenisao kod Infantina. FIFA je odmah 'suspendovala' crveni karton.
4FIFA tvrdi kako je disciplinska komisija odluku donijela nezavisno. Ali - taj je manevar postao izuzetno 'skup'. Sjetimo se slučajeva dopinga u biciklizmu. Ili afere "Crashgate" u Formuli 1. Baš takvi događaji trajno urušavaju povjerenje u sport.
Danas je UEFA postala njegov - suparnik
Afera Balogun izazvala je snažnu reakciju UEFA-e.
I time je na površinu isplivao novi sukob, a preciznije - Infantinovo neprijateljstvo prema evropskoj kući fudbala, naročito prema njenom čelniku Aleksandru Čeferinu. Došavši u FIFA-u, Infantino - koji je prethodno bio generalni sekretar UEFA-e - rekonstruisao je rukovodstvo i popunio ga 'lojalistima' sa kojima je sarađivao u UEFA-i.
I od tada je upravo UEFA, njegov bivši poslodavac, postala njegov suparnik.
Reizbor nije upitan: Ipak su tu Afrika, Azija, Karibi...
Da li će afera Balogun koštati Infantina kada se 2027. bude odlučivalo o njegovom reizboru?
Vjerovatno ne. Jer, čak i u sportu, javno mnjenje nije isto što i zvanično glasanje. Infantino u tom pogledu nastavlja praksu prethodnika Sepa Blatera. Računa na glasove iz Afrike, Azije, sa Kariba i iz velikih djelova Južne Amerike. Ne zaboravite - pojačanim fondovima pomoći i proširenim formatom Mundijala, mnogim 'manjim' fudbalskim federacijama dao je i veći uticaj i više novca.
Međutim, njegova politika u Africi izaziva kritike. Prije pet godina, svom bivšem kolegi sa studija Veronu Mosengo-Ombi pomogao je da postane generalni sekretar Afričke fudbalske konfederacije (CAF). Mosengo-Omba odmah je primijenio Infantinov 'recept' - restrukturirao je administraciju i na ključne pozicije postavio je svoje 'lojaliste'.
U Africi 'krunisao' druga sa studija, na Bliskom istoku savršeno balansira
Jedan od domaćina narednog Mundijala biće Afrika - preciznije Maroko, gdje je kralj Muhamed VI postao jedan od velikih pristalica švajcarskog zvaničnika.
Neki će reći kako je Infantino posvećen širenju fudbala i da je njegova misija da odvede taj sport dalje od lokacija na kojima su njegovi korijeni, a to je Evropa. Baš kao što je i Blater činio, dodjelujući organizaciju Svjetskog prvenstva 2010. Južnoj Africi.
Infantino na Bliskom istoku sjajno 'manevriše' između suprotstavljenih monarhija. I danas je prisutna teorija da je upravo on, čak i kao zvaničnik UEFA-e, presudno uticao na to da Katar dobije domaćinstvo 2022. godine. Ali to je razočaralo regionalnog 'rivala' - Saudijsku Arabiju. I šta se dalje dogodilo? Saudijska Arabija biće domaćin Mundijala 2034.
Od afere sa Blaterom i Platinijem, najviše koristi imao - Infantino
Infantino, čija je majka držala kiosk na peronu 1 na željezničkoj stanici u Brig-Glisu, majstorski se snazali u lavirintu geopolitičkih interesa. Ali, druga strana tog genija je - nepovjerenje koje izaziva. Teško je da danas na planeti postoji sportski zvaničnik koji daje toliko povoda za glasine, nagađanja i teorije zavjere.
Kulminaciju bure u svijetu fudbala predstavljala je afera povodom isplate dva miliona franaka sa računa FIFA-e tadašnjem predsjedniku UEFA-e Mišelu Platiniju. Švajcarsko tužilaštvo brzo je otkrilo kontroverznu isplatu, ali do danas je jedno ostalo nejasno - ko je istražioce naveo na taj trag. Iako su Blater i Platini kasnije oslobođeni, taj je slučaj označio konačan kraj njihovih karijera na vrhu piramide fudbala.
Jedna osoba, međutim, imala je mnogo koristi od toga. Bio je to izvjesni Đani Infantino. Tadašnji generalni sekretar UEFA-e imao je možda i ključnu prednost - bio je potcijenjen.
"Niko ga nije imao u vidu", prisjetio se jedan bivši funkcioner FIFA-e.
Po Infantinovom izboru, Blater je vjerovao kako će njegov zemljak, koji dolazi iz susjednog grada, nastaviti istim pravcem. Švajcarski mediji dobro su reagovali na izbor. Novinar Tomas Rengli prikazao je novog predsjednika u lijepom svjetlu, kao "malog Đanija" koji svakog dana razgovara telefonom sa majkom.
Ali, brzo se sve promijenilo. Toliko da je Rengli sada napisao knjigu o FIFA-i koja nosi naziv "Fudbalska mafija", a koja bi trebalo da izađe u septembru.
Novac pokreće svijet, a time i - fudbal
Da li je Infantino isuviše koristio svoju moć?
U švajcarskom fudbalskom časopisu Zwölf, francuski novinar Filip Okler opisuje kako Infantino svoj reizbor koristi jednostavnim principom - novcem.
Sa rekordnim prihodima od 13 milijardi dolara za četiri godine - što je čak osam puta više nego prije deceniju, FIFA je masovno povećala isplate svojim članicama. I otud mnogi savezi, a naročito oni 'manji', duguju Infantinu zahvalnost. A zahvalnost osigurava lojalnost. Zato se većina za reizbor 2027. čini neupitnom. No, Okler vidi i prve 'pukotine' u tom sistemu - ne samo zbog pretjerane bliskosti sa Trampom.
"Dijete imigranata postalo je tajkun"
Infantino će vjerovatno ostati na fudbalskom tronu još neko vrijeme. Biće okružen nekim od najvećih imena tog sporta. Svojim višemilionskim 'programom legendi' i dalje će dovoditi veterane poput Ronalda na turnire i gala večeri.
Dijete imigranata postalo je tajkun.
Tajkun koji vlada novcem, ali ne i srcem.
I javnost će mu ponovo zviždati. Ali, Infantina to uopšte ne brine.
