Po Madurovom hapšenju, predsjednik SAD Donald Tramp kazao je kako se „američka dominacija na zapadnoj hemisferi više nikad neće dovoditi u pitanje“.
Međutim, od sredine 19. vijeka, SAD su intervenisale u Amerikama ne samo ekonomskim pritiskom, već i vojno, sa dugom listom invazija, okupacija i – u slučaju koji najviše podsjeća na aktuelni – hapšenjem panamskog diktatora Manuela Norijege 1989. godine.
Istovremeno, nizom tajnih akcija doprinijeli su rušenju demokratski izabranih vlada i uspostavljanju vojnih diktatura u državama poput Brazila, Čilea ili Argentine. Sa druge strane, vojne operacije otvorenijeg tipa do juče su bile 'ograničene' isključivo na bliže susjede u Centralnoj Americi i na Karibima.
Prvi direktni američki vojni napad u Južnoj Americi, profesor Maurisio Santoro sa univerziteta u Rio de Žaneiru opisaće sljedećim riječima – „napad signalzira veliku promjenu u američkoj vanjskoj i odbrambenoj politici, onu promjenu koja je eksplicitno i navedena u novoj strategiji nacionalne bezbjednosti, koju je Trampova administracija nedavno objavila“.
U toj strategiji, naglašena je potreba za 'širim' američkim vojnim prisustvom u regiji, što se može tumačiti „Trampovom verzijom“ Monroove doktrine vanjske politike – „Amerika za Amerikance“.
Iako je jučerašnja akcija bila u duhu mnogih ranijih američkih operacija, profesor istorije sa univerziteta Templ Alan Mekpirson reći će kako je ona „šokantna jer se ništa slično nije dogodilo u regiji od 1989“.
8
„Moglo se pomisliti kako je era golog imperijalizma, u kojoj SAD postižu željene rezultate u Latinskoj Americi isključivo vojnom silom, završena u 21. vijeku, ali očigledno nije“, dodao je on.
Gotovo svaka država u regiji je proteklih decenija i vjekova iskusila neki oblik američke intervencije – otvorene ili tajne, a u nastavku slijedi nekoliko slikovitijih primjera.
Meksiko
Aneksija Teksasa, nekadašnje meksičke teritorije, rezultirala je sporovima koji su doveli do američke invazije na Meksiko.
Američke trupe okupirale su Sijudad Meksiko 1847, a rat je završen godinu kasnije. Epilog – Meksiko je ustupio 55 odsto svoje teritorije, one koja obuhvata današnju Kaliforniju, Nevadu i Jutu, te djelove Arizone, Novog Meksika, Kolorada i Vajominga.
Kuba
Na samom zalasku 19. vijeka, Amerika je pomogla Kubi u Ratu za nezavisnost protiv Španije.
Po pobjedi, SAD su dobile pravo kontrole nad Portorikom, ali su istovremeno okupirale Kubu do 1902. godine. Tada je sporazumom američka mornarica dobila pravo trajne kontrole nad zalivom Gvantanamo. Američke trupe okupirale su Kubu i od 1906. do 1909, a zatim i od 1917. do 1922. godine. Po revoluciji Fidela Kastra, CIA je podržala neuspjelu invaziju na Zaliv svinja (1961), pokušavajući da izazove ustanak.
Haiti
Pod izgovorom 'stabilizacije', Amerika je 1915. izvršila invaziju na Haiti, kontrolišući državni trezor, carine i nacionalnu banku sve do 1934.
Kada je krajem pedesetih pokušaj bunta ugrozio diktatora Fransou Duvalijea – poznatijeg kao Papa Dok – CIA je radila u sjenci kako bi osigurala njegov opstanak. Papa Doka je Vašington vidio kao saveznika u obuzdavanju uticaja Kastrove kubanske revolucije.
Brazil, Čile, Argentina
Iako na kraju nije intervenisala, američka mornarica bila je raspoređena uz brazilsku obalu tokom vojnog puča 1964.
Tada je sa vlasti u Brazilu svrgnut demokratski izabrani ljevičarski predsjednik Žoao Gulart – a vojni puč podržavala je Amerika. Tokom sedamdesetih, CIA i FBI direktno su savjetovali represivne diktatorske režime u Brazilu, Čileu i Argentini, a „Operacija Kondor“ ostaje upamćena po nevjerovatnim progonima i ubistvima disidenata.
Panama
Amerika je podržavala pokret koji je doveo do odvajanja Paname od Kolumbije 1903. godine.
Po nezavisnosti te države, Vašington je očuvao jak uticaj nad tom državom. Najzad, i dalje su svježa sjećanja na 1989. Predsjednih Džordž Buš naredio je tada invaziju na Panamu, u kojoj je učestvovalo 27.000 američkih vojnika, a kako bi bio zarobljen diktator Norijega, inače bivši saveznik CIA-e. On je bio optužen pred američkim sudovima za trgovinu drogom.
Satima nakon napada, u kojima je ubijeno do 500 civila i oko 300 panamskih vojnika, SAD su za predsjednika postavile proglašenog predsjednika izbora Giljerma Endaru.
Šta će biti u Venecueli?
Ostaje nejasno da li će sličan scenario kao i u Panami uslijediti u Venecueli. Jer, Tramp je juče rekao da će Venecuelu „voditi SAD dok ne bude izvodljiva odgovarajuća tranzicija“.
Profesor Mekpirson, međutim, ističe kako je „vrlo rijetko“ da nakon američkih intervencija u regiji uslijedi „doba mira, spokoja, stabilnosti i demokratije“.
„Američke intervencije gotovo uvijek stvaraju dugoročne probleme“, zaključio je on.
