Ovaj mali grad, koji datira sa kraja 19. i početka 20. vijeka, se zove Humberstone. Nekad je bio dom za 3.700 rudara, koji su radili u rudnicima šalitre i članova njihovih porodica. U gradu se nalaze skromne kućice sa metalnim krovovima i zemljanim podovima, crkva, škola, pekara i postrojenje za proizvodnju leda.
Ovaj grad, zajedno sa gradom Santa Laura iz iste regije, je 2005. godine UNESCO proglasio svjetskim nasljeđem.
Grad nosi ime Jamesa Thomasa Humberstonea, britanskog hemijskog inžinjera, koji je u Južnu Ameriku došao krajem 19. stoljeća i koji je igrao ključnu ulogu u razvoju industrije šalitre.
Cijeli grad predstavlja neku vrstu muzeja. Po kućama se mogu vidjeti igračke koje su djeca pravila od konzervi sardina i drugih materijala. Svuda su pijesak i prašina. U kući ljekara se može vidjeti stara pisaća mašina.
"Posao mog oca nije bio toliko težak. On je bio mehaničar. Međutim, oni koji su radili u nalazištima šalitre su bili nepismeni. Oni su radili najteže poslove", kaže Maria Moskozo, koja se rodila i prve godine svog života provela u Humberstoneu.
Skoro 70 posto radnika je kopalo šalitru. Radili su rano ujutro ili kasno naveče, kako bi izbjegli dnevne vrućine.
Pošto su radili duboko u pustinji, sve potrepštine su dostavljane vozom iz priobalnog grada Ikvikea. U slobodno vrijeme radnici su čitali knjige i gledali predstave. Svi su bili organizovani u razne sindikate.
Kako kažu istoričari, u ovom gradu su organizovani i prvi štrajkovi u čileanskoj istoriji. Radnici rudnika su 1907. godine stupili u štrajk i sa svojim porodicama okupirali školu u gradu Ikvikue. Štrajk je okončan napadom vojske na radnike. U neredima je poginulo između 2.000 i 3.000 osoba.
foto: sailblogs.com
