U Crnoj Gori živi 15 vrsta zmija od kojih su samo tri otrovne i to poskok, šarka i šargan. Iz zimskog sna izlaze već krajem februara. Nijesu najaktivnije kada su velike žege, jer ni njima ne prijaju ekstremno visoke temperature.
Njihov otrov se koristi u kozmetici i u medicini... U većini zemalja u regionu zmije su zakonom zaštićene, dok kod nas još uvijek nemaju takav status....
Ovo su samo neki od zanimljivih podataka koje je, ekolog Vuk Iković iz Crnogorskog društva ekologa, podijelio sa čitaocima Portala Analitika.
Vuk IkovićNaš sagovornik objašnjava kako da razlikujemo otrovne zmije od neotrovnica.
“Otrovne zmije imaju cik cak šaru, dok neotrovne zmije su jednobojne ili imaju tufne ili mrlje različitih boja. Otrovnice su kraće od neotrovnih zmija. Dužina otrovnicaje oko pola metra, a odrasle neotrovne zmije su duže od jednog metra. Prosječna dužina poskoka je 65 centimetara, šarke 55, a treće otrvnice šargana je 45 centimetara. Naše otrovnice imaju zjenicu koja je u vidu vertikalne linije, dok smukovi koji su neotrovne zmije imaju okruglu zjenicu”, pojašnjava Iković.
On ističe da zmije izlaze iz zimskog sna već krajem februara. Pojašnjava da, suprotno vjerovanju, zmijama ne prijaju visoke temperature.
“To se dešava na primorju i središnjem dijelu Crne Gore. Nijesu najaktivnije kada su velike žege, jer ni njima kao ni čovjeku ne prijaju ekstremno visoke temperature. Tada su zavučene u svojim skrovištima koja koriste kao zaklon od jako hladnih i jako toplih dana”, kaže Iković.
U Crnoj Gori samo tri vrste, od 15, su otrovne. Poskok je, kaže sagovornik Portala Analitika, najotrovnija zmija na našim prostorima. Zastupljena je na području čitave Crne Gore, od nula pa i do preko 2.000 metara nadmorske visine.
“Najzastupljenija je na području južne i centralne Crne Gore. Od ostalih vrsta se jasno razlikuje po rogolikom izraštaju na vrhu glave. Ovo je otrovnica koja je najbliža našim naseljima. Zato tokom boravka u prirodi bilo da smo tu rekreativno ili da obavljamo poljorivredne poslove treba da obratimo pažnju da li ima poskoka”, pojašnjava Iković.
Druga otrovnica, kaže Iković, je šargan, koji se javlja na visinama iznad 1.000 metara.
“Možemo ga sresti na Lovćenu, Durmitoru, Bjelasici. To je naša najmanja otrovnica, čiji otrov nije opasan po čovjeka. Jačina otrova šargana odgovara ujedu ose ili stršljena”, pojašnjava Iković.
Šarka, treća vrsta otrovne zmije, je zastupljena na visinama iznad 1.200 metara.
“Najčešće se može sresti na visokoplaninskim pašnjacima i travnjacima sjevernog dijela Crne Gore. Sve tri vrste su zaštićene zakonom u zemljama regiona, dok kod nas još uvijek nemaju nikakav status zaštite bez obzira na stepen ugroženosti”, objašnjava naš sagovornik.
Zmija napada samo kada se osjeća ugroženo
Susret sa zmijom za čovjeka nije ni malo prijatan. Stah koji osjećamo nije urođen, već ga čovjek razvija tokom života. Ukoliko naiđemo na zmiju koja miruje, naš sagovornik savjetuje da je laganim koracima zaobiđemo.
“Ukoliko se zmija kreće treba je sačekati da prođe i da se udalji. Ne treba paničiti ni praviti nagle pokrete jer to može da je uznemiri i da je prisili na samoodbranu. Tada, ukoliko nema gdje da pobjegne, zmija će pokušati da nas ugrize”, pojašnjava Iković.
Dodaje da tokom boravka u prirodi treba obavezno nositi odjeću sa dugim nogavicama i zatvorenu obuću.
“Štap može biti od koristi jer tapkanje uzrokuje prenošene vibracija preko tla što uznemirava zmije. Ukoliko beremo šumske plodove potrebno je dobro pogledati da li postoje zmije prije nego što krenemo sa berbom”, savjetuje Iković.
Smuk šilac; Foto: A. SimovićOn pojašnjava da zvukove koji se prenose vazduhom, zmija nije u mogućnosti da registruje ali talase preko tla ili brze pokrete tijela jeste. Na ovakvo stanje se brzo uznemiri i bježi u zaklon.
“Kada je zmija ugrožena ona napada najbliži dio čovjekovog tijela, a to su najčešće noge, a zatim ruke. Prema podacima naših zdravstvenih ustanova 62 odsto ujeda je u predjelu noge, a 35 odsto je u predjelu ruke. Najveća učestalost ujeda je kod mladih osoba i kod osoba iznad 60 godina. Ovo ukazuje na neustrašivost i povećanu radoznalost mladih ljudi, a kod starijih ljudi loš vid i usporenost”, pojašnjava Iković.
Šta raditi kada se "nazvani gost" nađe u kući ili dvorištu?
Desi se nekada da nam "nezvani gost" uđe u domaćinstvo, ili da zmiju sretnemo u dvorištu. Iković savjetuje da ne ubijamo zmije, već da je uklonimo ili se obratimo službi koja će to učiniti ako je nas strah.
“Ako ne želimo da se više srijećemo sa njom onda treba uhvatiti zmiju i odnijeti je dva kilometra dalje, u njoj pogodno stanište. U Crnoj Gori ne postoje specijalizovane službe za uklanjanje zmija ali taj posao obavljaju službe zaštite i spašavanja”, pojašnjava Iković.
Kaže i da možemo baciti neki odjevni predmet na zmiju ili pored nje, ispod kojeg će se zmija saktiti i smiriti.
"Nakon toga možemo uz pomoć metle staviti zmiju u posudu i odnijeti je na drugu lokaciju”, navodi naš sagovornik.
Mnoge zmije ugrožena vrsta, njihov otrov koristan u medicini
Osim što ljudi često ubijaju zmije iz straha, pa i one koje su neotrovne i bezopasne, mnoge vrste ugrožene su jer čovjek svakodnevno uništava njihova staništa.
“Njihova staništa nestaju, u požarima, sječom šuma, urbanizacijom, eksploatacijom kamena. Potrebno je uzimati od prirode onoliko koliko ne škodi životinjama, pa i zmijama, jer zmije ne samo da nijesu štetne, već su korisne za čovjeka”, pojašnjava Iković.
Najveći značaj zmija za čovjeka, ističe Iković, ogleda se u tome što se zmije hrane miševima i insektima koji mogu biti prenosioci zaraznih bolesti. Zmije regulišu brojnost populacija pojedinih insekata i glodara, koji prave štetu poljoprivredi.
“Otrov zmija se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju ljekova. Iz njihovog otrova dobija se nešto više od 100 vrsta ljekova. Ovi ljekovi se koriste za različita oboljenja kao što su: tumori, šećerna bolest i visoki krvni pritisak. Takve zmije su nam potrebne žive, zato se i uzgajaju u posebnim ustanovama”, objašnjava sagovornik Portala Analitika.
Ujed otrovnice lako prepoznatljiv
Iković ističe da je kod ujeda zmije važno razlikovati ugriz otrovnice i neotrovne zmije.
„Ujed otrovnice je lako prepoznati po dvije ubodne tačke odnosno rane koje potiču od dva zuba. Preko kojih se ubruzgava otrov. Ove rane su na udaljenosti od šest do 10 mililetara jedna od druge. Ugriz neotrovne zmije je u vidu ogrebotine koja zarasta i nestaje za par sati, a najviše za dva dana. Zato prije davanja seruma je potrebno razlikovati tragove ujeda jer u suprotnom može doći do neželjenih komplikacija“, pojašnjava Iković.
Zmija napada i ujeda, tvrdi Iković, samo kad se osjeti ugroženom.
„Postoji takozvani „suvi ugriz“ kada zmija ne ubrizgava otrov. Ovo je odbrambeni ugriz kojim zmija pokušava da uplaši napadača. Pored „suvog ujeda“ postoji i „osvetnički ili poslovni ugriz“ kada ubrizgava otrov u žrtvu. Ujed pri kojem zmija ubrizgava otrov praćen je bolom i otokom“, pojašnjava Iković.
Često se dešava da osoba ne može sa preciznošću da odredi koja vrsta zmije ju je ujela. Zbog toga se, kako za naš portal objašnjava doktorica Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Ana Davidović, u medicini, svaki ujed zmije tretira kao ujed otrovnice.
„Kada dođe do ujeda zmije obavezno se udaljiti se od zmije, ne juriti je, ne slikati ili na bilo koji drugi način ugroziti kako ne bi došlo do ponovnog ujeda. Dovoljno je da pokušati zapamtiti kako izgleda“, objašnjava Davidović.
Ana DavidovićDoktorica preporučuje da povrijeđena osoba pozve Zavod za hitnu medicinsku pomoć, na broj telefona 124. Poručuje da treba postupiti po instrukcijama ljekara iz dispečerskog centra Hitne pomoći.
„Potrebno je ukloniti sat, nakit, ogrlice ili narukvice sa povrijeđenog ekstremiteta kako otok ne bi doveo do ozbiljnijih komplikacija. Ne trčati i ne žuriti, kako ne bi ubrzali širenje otrova po tijelu. Treba ostati što mirniji“, pojašnjava Davidović.
Ona savjetuje da se ne zasijeca rana, i ne istiskuje otrov, kako ne bi povrijedili neki veći krvni sud. Savjetuje i da se ne isisava otrov, kako se isti ne bi preko usne duplje brže apsorbovao u organizam.
„Ne podvezivati i ne podizati ujedeni ekstremitet. Ne piti alkohol, kafu, energetska pića, ljekove protiv bolova, niti bilo šta drugo što bi moglo dodatno ubrzati širenje toksina. Ne treba stavljati led na mjesto ujeda, niti mjesto ujeda držati u vodi“, ističe Davidović.
