Rukometaši Lovćena u subotu protiv Budućnosti odbranili su trofej Kupa Crne Gore (32:25), a već dan kasnije odigrali posljednji meč u sezoni savladavši Sutjesku (41:30) u 22. kolu SBbet Prve lige.
Bio je to i posljednji put da se na terenu u ulozi igrača pojavio Igor Marković.
Jedna od legendi Lovćena odlučila je da u 41. godini stavi tačku na igračku i potpuno se posveti trenerskoj karijeri, koju je počeo radeći s drugim timom kada se prije dvije godine vratio u matični klub.
"Zadovoljan sam karijerom. Da mogu da vratim vrijeme, uradio bih isto i izabrao rukomet. Sve je počelo kod legendarnog Miška Popovića prije 30 godina, a zahvalan sam svim saigračima, trenerima, upravama klubova za koje sam nastupao, naravno i navijačima", priča Marković za Pobjedu.
"Sa 18 godina priključen sam prvoj ekipi i trenirao s timom koji je igrao Ligu šampiona. Prvi profesionalni ugovor s Lovćenom potpisao sam 2002. godine, potom osvojio trofej Kupa nekadašnje državne zajednice u Beogradu. Tokom selektorskog mandata Veselina Vujovića debitovao sam za Srbiju i Crnu Goru 2004. godine."
Lijevo krilo sa Cetinja u karijeri je nastupalo i za Budućnost, kuvajtski Al Kurin i pet godina za mađarski Komlo.
"Odavno sam imao plan da završim karijeru u Lovćenu. Mislio sam da ću se oprostiti prošle sezone, ali osjećao sam se dobro i odlučio da odigram i ovu takmičarsku godinu. I sada se dobro osjećam, ali mislim da je vrijeme za kraj i da se nečemu predam 100 odsto. Uvijek sam želio da budem trener, spreman sam da učim i napredujem, a kakav ću biti u tom poslu pokazaće vrijeme", kazao je Marković.
Najljepše momente u karijeri doživio je, kaže, igrajući u dresu s crnogorskim grbom.
"Najljepša uspomena je prvi meč reprezentacije Crne Gore. Nikad neću zaboraviti osjećaj dok smo pjevali himnu, i sad se naježim kad se toga prisjetim. Mnogo je nezaboravnih momenata iz reprezentacije - pobjede nad Švedskom, Njemačkom i mnoge druge, učešća na Svjetskom i evropskim prvenstvima... Osvojio sam mnogo trofeja u klupskoj karijeri, generalno se sjećam samo dobrih stvari", priča Marković, koji je poslije Lovćena najduže nastupao za Komlo.
"Proveo sam tamo pet prelijepih godina, osjećao se kao kod kuće. Sve se bilo poklopilo i boravak u Mađarskoj nikad neću zaboraviti. Mnogo poruka sam dobio posljednjih dana od prijatelja iz Komloa".
Gile Marković kao trener?
"Trenutno sam u ŽRK Budućnost gdje radim sa djevojčicama 2008. i 2009. godišta, a posebna mi je čast što ću voditi juniorsku selekciju na Svjetskom prvenstvu ove godine. Biće to pravo vatreno krštenje. Radio sam u Lovćenu s mlađim igračima, sada vodim djevojčice i siguran sam da će biti prelijepo iskustvo. Lijepo je kad vidiš da neko upija tvoje savjete i napreduje. Možda će to što radim sa ženskom ekipom smiriti moj temperament", priznaje Igor Marković da je kao igrač imao ,,nezgodan“ karakter i uvjerava da će kao trener biti drugačiji.
"Sigurno hoću. Vjerujem da je moj trenutni angažman dobar za mnoge stvari".
