Kako je saopšteno, on se nalazi u koloniji nedaleko od kruga Arktika, u naselju Harp, gdje će provesti sljedeće dvije i po godine.
Život u koloniji skriven je od pogleda znatiželjnika i odvija se iza željeznih ograda i bodljikave žice, na dva sata vožnje od oboda Moskve. Kamp, kojeg je Navaljni na društvenim mrežama nazvao “koncentracioniim logorom”, nalazi se kod grada Pokrov.
“Video kamere su svuda, traži se i najmanji razlog za dodatnu kaznu, mislim da su oni koji su ovo uspostavili čitali Orvela”, napisao je on na Instagramu, aludirajući na distopijski roman “1984”.
Bivši robijaš iz kolonije Harp Konstantin Kotov, koji je tamo završio zbog učešća na protestima, kazao je kako je tamo sve vrijeme bio izložen “žestokom mentalnom i moralnom pritisku”.
“Prisiljeni ste da radite stvari koje nikad ne biste u normalnom životu. Nemate pravo da uputite ni riječ bilo kome od ostalih zatvorenika, čitav dan provodite na nogama – od šest ujutro do 10 uveče. Za to vrijeme ni sekundu ne smijete da sjednete. Ne smijete da čitate, niti da napišete pismo”, kaže on.
Zatvorenici, dodaje, spavaju u barakama u željeznim krevetima. U njegovoj baraci spavalo je između 50 i 60 muškaraca.
“Dan počinje himnom Rusije. Na televiziji smijete da gledate samo ruske državne kanale, nekad to morate da činite čitav dan, a to je poseban vid torture”, naglašava on.
Ističe da je dan ispunjen “potpuno besmislenim aktivnostima”, a da zatvorenici bivaju kažnjeni zbog najrazličitijih ‘nedjela’.
Među robijaše je infiltrirano, kako kaže, mnogo ‘špijuna’ koji pomno prate svaki korak ostalih i onda ih prijavljuju i zbog najmanje sitnice.
Ruske kaznene kolonije izuzetno su okrutne i sve podsjeća na koncept nekadašnjih sovjetskih gulaga, osim što u ovim kampovima robijaši uglavnom nijesu zaduženi za gradnju, proizvodnju ili slične aktivnosti. Kotov ističe kako robijaše u Harpu često tuku, a da batine znaju biti naročito bolne kada djelovima stolica bivaju udarani po tabanima.
Kotov ističe kako je, povodom Navaljnog, više zabrinut za njegovo mentalno stanje, nego za fizičko. Jer, kako smatra, u slučaju značajnije ličnosti, što Navaljni jeste, vlasti ne žele da oni budu fizički slomljeni.
“Njihov cilj je da potpuno uguše njegov glas, zato je i odveden tamo”, ističe Kotov za CNN.
On opisuje kamp kao “veoma opasnu imperiju straha”, pri čemu zatvorenici neprestanu bivaju iskušavani.
“Ponekad je izuzetno teško ostati hladne glave i ne reagovati na provokacije koje su svakodnevne. To je izuzetno zahtjevno sa psihološke strane i zato mnogi zatvorenici, kada izađu odatle, više uopšte nijesu isti ljudi kao kada uđu”, zaključuje on.
