“Ovo je predmet u kojem nijedan od optuženih nije u cijelosti govorio istinu, neki više, neki manje, a na sličan način postupao je i određeni broj svjedoka. Iskazi optuženih iznošeni su prema obrascima ‘ko je koga upleo i zašto’ te ‘krunski svjedok laže’, a suštinski je jasno da su optuženi svoje iskaze prilagođavali jedni drugima te cjelokupnom stanju spisa. Međutim, na temelju dokaza koji su u postupku izvedeni, ovaj je sud utvrdio da su optuženi počinili djela koja su im stavljena na teret...”, stoji, između ostalog, u pisanom obrazloženju presude Robertu Mataniću i drugima, nepravosnažno osuđenim na ukupno 150 godina zatvora zbog likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića, navodi hrvatski dnevnik.
Selektivna odbrana: Ivana Kršul, predsjednica sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda koje je 3. novembra 2010. objavilo presudu, napisala je obrazloženje na 174 stranice. U njemu su detaljno analizirani svi personalni i materijalni dokazi te odbrane okrivljenih. Analizirajući izvedene dokaze, sutkinja Kršul je vrlo detaljno obrazložila zašto je sudsko vijeće kojim je predsjedavala nekim svjedocima vjerovalo, a nekima ne, te na kojim je dokazima vijeće temeljilo nepravosnažnu presudu. Posebno je zanimljiva detaljna analiza odbrana okrivljenih, pa se tako u pisanom obrazloženju navodi da je odbrana Roberta Matanića od samog početka bila – selektivna, konstatuje Večernji list.
“Optuženi je selektivno i dozirano iznosio svoja saznanja te je od samog početka postupka pokušao za sebe isposlovati status krunskog svjedoka, otklanjajući sa sebe krivičnu odgovornost i postupno tereteći pojedine optužene, u početku Bojana Gudurića i Željka Milovanovića. Kada je vidio da se njegov plan ne odvija kako je zamislio, ipak je otkucao i Slobodana Đurovića..., što je očito čuvao kao najvrjedniju tajnu za trgovinu prema svom zamišljenom planu...”, stoji u pisanom obrazloženju.
Sutkinja Kršul osvrnula se i na pisma koja je R. Matanić pokušao prošvercovati iz zatvora, a u kojima prijeti krunskom svjedoku Tomislavu Marjanoviću.
Bugarska i Holandija: Sutkinja se osvrnula i na veze Roberta Matanića i Slobodana Đurovića, koje datiraju još iz Bugarske i Holandije. No, kako te aktivnosti njih dvojice optužnicom nisu bile obuhvaćene ili opisane, vijeće je smatralo da su one bitne samo u kontekstu provjere istinitosti nekih navoda krunskog svjedoka. Obrazlažući dio presude koji se odnosi na Đurovića, sutkinja Kršul je navela kako je neosporno da je Đurović finansirao odbranu Matanića dok je ovaj bio u zatvoru u Srbiji te da to upućuje na njihovu prijašnju povezanost. A ta povezanost, po mišljenju suda, bila je razlog zašto je Đurović upravo Matanića podstaknuo da organizuje grupu koja će ubiti Ivu Pukanića. Zašto, to je ostala nepoznanica jer motiv ubistva, kao ni naručitelj, nije utvrđen. Analizirajući te činjenice, sutkinja Kršul navela je kako je “utvrđivanje motiva, naročito sudskom odlukom, a bez saznanja i inkriminacije o pravom krajnjem naručitelju neodrživo i nelogično”.
Upravo zbog toga vijeće je izmijenilo navode iz činjeničnog opisa smatrajući da, dok naručitelj nije poznat, motiv ubojstva ne može biti Pukanićevo pisanje. Pogotovo ne pisanje o duvanskoj mafiji, koja “kao takva u optužnici nije opisana, čak ni spomenuta”.
Iskaz Ratka Kneževića: U tom dijelu sutkinja Kršul osvrnula se i na iskaz Ratka Kneževića, kojeg smatra narativno zanimljivim, no ne previše značajnim za sadržaj optužnice, jer svjedok o tome o čemu je svjedočio nije imao neposrednih saznanja, već je iznosio svoje zaključke, i to o nečemu što je bilo prije inkriminiranog vremena obuhvaćeno optužnicom.
Iako je Slobodan Đurović za sebe tvrdio da je poslovni čovjek, koji s kriminalom nema nikakve veze, društvo raznih osoba s kriminalnom istorijom nije mu bilo strano. Tvrdio je tako da ne poznaje Milču Boneva, zvanog Baj Mile, no u pisanom obrazloženju presude naveden je podatak Interpola Sofija iz kojeg proizlazi da je Đurović 2005. u Bugarsku ušao u vozilu koje je bilo vlasništvo supruge Baj Mile, zaključuje Večernji list.
(Večernji.hr)
