Presudu je danas objavio Županijski sud u Splitu. Đukić je jedini optuženi dostupan hrvatskom pravosuđu, dok se ostaloj šestorici sudilo u odsustvu. Postupak protiv osmog optuženog Dragana Harambašića, obustavljen je jer je u međuvremenu preminuo, piše Index.hr.
Četvorici po 16, trojici po 10 godina
Đukić je osuđen na 16 godina zatvora. Jednake kazne izrečene su Jovanu Grubiću, Milanu Radiću i Petru Andriću.
Vladimir Davidović te bivši sekretari Sekretarijata unutrašnjih poslova u Kninu Ilija Prijić i Slobodan Vujko osuđeni su na po deset godina zatvora.
Predsjednik sudskog vijeća Zoran Ivanišević objasnio je da su prva četvorica osuđena zbog aktivnog učestvovanja i izdavanja zapovijedi, dok su Davidović, Prijić i Vujko osuđeni zbog toga što nijesu spriječili ni procesuirali zločine svojih podređenih.
Đukić je početkom rata bio zapovjednik 221. motorizovane brigade 9. korpusa JNA. Grubić, Radić, Andrić i Davidović u različitim su razdobljima zapovijedali jedinicama teritorijalne odbrane, milicije i vojske takozvane SAO Krajine i Republike Srpske Krajine.
Ubijeno 118 civila, žene silovane
Optužnica ih je teretila da su od avgusta 1991. do 4. avgusta 1995. komandovali artiljerijskim i pješačkim napadima na naselja na području Šibenika, Skradina, Vodica, Drniša, Promine i Ružića.
Nakon okupacije dijela naselja njihove su jedinicie iz njih napadale područja pod nadzorom hrvatskih snaga.
Okrivljeni su, prema presudi, znali da njihovi podređeni ubijaju, tuku, muče i zatvaraju preostalo hrvatsko stanovništvo, siluju žene te pale, pljačkaju, miniraju i ruše kuće, privredne objekte, crkve i kulturne spomenike, ali nijesu poduzeli ništa da to spriječe.
U zločinima je ubijeno 118 civila, pet žena je silovano, a još sedam ih se pokušalo silovati. S okupiranog područja protjerana je velika većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva.
DORH je optužnicu podigao 2016. nakon ispitivanja 450 svjedoka i prikupljanja više od 3000 dokaza.
Sudija Ivanišević kazao je da su Đukić, Grubić, Radić i Andrić izdavali naredbe za napade te da su direktno odgovorni.
Đukićevoj odbrani nije povjerovao, između ostalog i zato što je tvrdio da Šibenik nije bio granatiran.
Kao otežavajuće okolnosti sud je uzeo teške posljedice zločina i izostanak kajanja, dok je kao olkšavajuću okolnost Đukiću uračunao raniju neosuđivanost.
Odbrana: Trebala je biti donesena oslobađajuća presuda
Đukić nije došao na objavu presude. U splitskom zatvoru potpisao je izjavu da ne želi biti doveden na sud.
Njegov branitelj Željko Ostoja rekao je da tokom postupka nijesu zadovoljeni standardi pravičnog suđenja te da odgovornost svakog optuženika nije dovoljno individualizovana.
Smatra da je sud, da je primijenio standarde međunarodnog krivičnog prava, morao donijeti oslobađajuću presudu.
Veza s predmetom Peruća
Ova presuda nije povezana s odvojenim postupkom za miniranje brane Peruća 1993. godine.
Đukić je u tom predmetu 2024. ponovno nepravosnažano osuđen na deset godina zatvora, nakon što su dvije ranije presude bile ukinute i postupak vraćen na ponovno suđenje.
