Divio sam se inventivnosti predsjednika Demokrata, posebice kada je na minus 150 izvodio svoje birače da sa njima podijeli bijes zbog Dritanove izdaje.
Kiša, vjetar, pomet svake vrste, mrznuli su mrčne ljude, koji su mislili da im predsjednik stvarno misli - ono što im saopštava.
A zapaljiv je bio.
Što je i grijalo promrzla srca njegovih zavejanih članova širom zemlje.
I ništa.
Hrabro se broji.
Sve prehlade, upale grla, nosa i pluća, sav trans zbog 21 miliona i izdaje narodne volje - stao je u dva osmijeha na predizbornom plakatu.
I prirodno je posle tolike inventivnosti ostati potrošenih hipotalamus resursa.
Stoga je morao, jer ga pametno nema odavno, reminescencijom komesarovog govora u Skupštini CG na svojoj mreži citirati ovoga, pominjući tigrić (Tigar bi bio gabaritan) šlepere.
Sad se vi pitate da li je normalno da jedan šef partije naknadno citira, ničim izazvan, svog poslanika.
Da znate.
Emocija predstavlja stimulans.
Ali ona često u procesu mišljenja predstavlja ometajući i degradirajući mentalni rizik.
I dobro mi reče jedan tigrić.
Mladalacćčka osjećanja vrednija su od same mladosti.
I Partije.
Jer ne podliježu procesu starenja.
