Na Međunarodni dan ljudskih prava 2025. godine u toku je više od stotinu aktivnih ratova i oružanih sukoba, međunarodnih ili untrašnjih. Posebno zabrinjava situacija u Ukrajini, u kojoj rat traje i četvrtu godinu nesmanjenom žestinom, i u Gazi, gdje se pravi mir još ne nazire.
To su, povodom obilježavanja ovog datuma, saopštili iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA)
Kako dodaju, Amnesty International, Human Rights Watch i Nezavisna međunarodna istražna komisija Savjeta za ljudska prava UN, utvrdili su da je Izrael nad Palestincima u Gazi sprovodio genocid.
“Predsjednik SAD-a Donald Trump je uveo sankcije zvaničnicima Međunarodnog krivičnog suda (MKS), uključujući dvoje sudija i dvoje tužilaca. Izvjestiteljka UN, Frančeska Albaneze, pokazala je u svojim izvještajima da su i multinacionalne kompanije, ali i 28 država, pomagale ratne zločine i genocid obezbjeđujući vojnu tehnologiju i oružje za Izrael”, navode iz HRA.
Podsjećaju i da je drastično smanjena podrška međunarodnom poretku zasnovanom na poštovanju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.
“Ipak, specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija, gospođa Albaneze, kao i Margaret Satterthwaite, Irene Khan i Mary Lawlor, koje su se protekle godine interesovale za ljudska prava i u Crnoj Gori, kao i Visoki komesar za ljudska prava Volker Turk koji je posjetio Crnu Goru, daju nadu da i na međunarodnom nivou postoje nepotkupljivi glasovi spremni da se založe za ljudska prava svih”, navode u saopštenju.
Iako je članstvo u Evropskoj uniji proklamovan strateški cilj Crne Gore, iz HRA ističu da ga postupci izvršne vlasti i dalje dovode u pitanje.
“Zatvoreno je tek sedmo od ukupno 33 poglavlja. Sredinom decembra se očekuje zatvaranje još pet, među kojima nije i poglavlje „vanjski odnosi", koje je Hrvatska blokirala jer je Crna Gora prošle godine usvojila Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthausen, pod pritiskom srpskih nacionalističkih stranaka iz vlasti. Poglavlja 23 i 24 koja se tiču ljudskih prava i pravosuđa, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije su najzahtjevnija i ostaće otvorena do kraja pregovaračkog procesa. Akcija za ljudska prava u kontinuitetu podsjeća na završna mjerila koja je potrebno doseći u tom procesu, pa tako i ovim saopštenjem”, kažu iz HRA.
Podsjećaju i da, zbog neodgovornosti vlasti, Ustavni sud danas ima samo pet od sedam sudija, kako kažu, nedovoljno da efikasno rješi veliki broj ustavnih žalbi (1672) i inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti (364).
“Uprkos tome Ustavni sud je od prošle godine odlučio o svim ustavnim žalbama starijim od dvije godine čime je spriječio kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Zbog partijskih interesa prijeti opasnost da jednoj sutkinji bude i produžen mandat koji joj već protivustavno traje preko godinu dana”, dodaju iz ove NVO.
Privremeno su,kako dodaju, povećane zarade nosiocima pravosudnih funkcija i inicirane su ustavne izmjene u vezi sastava Sudskog savjeta u skladu s međunarodnim preporukama. Ipak, kako kažu, na putu ka EU ostaje čitav niz zadataka: izbor nedostajućih sudija i državnih tužilaca i bolja organizacija u cilju dostizanja ažurnosti, donošenje kvalitetnih odluka, nepristrasno utvrđivanje odgovornosti, poboljšanje uslova rada i kapaciteta sudova. Pitanje obezbijeđenja integriteta adekvatnim vetingom, podsjećaju, još je pod znakom pitanja.
“Institucije kasne u zaštiti prava na život i sigurnost građana. Skoro godinu dana se čeka da Savjet za građansku kontrolu rada policije iznese stav o postupanju policije tokom masovnog zločina na Cetinju 1. januara 2025, dok je Ombudsman tek ove godine objavio mišljenje o masakru na Cetinju iz 2022. Takođe, statistika pokazuje dramatične posljedice izostanka pravovremene institucionalne reakcije — samo ove godine zabilježena su čak četiri femicida. Izostanak odgovornosti posebno je vidljiv i u odnosu na ispitivanje odgovornosti za nesavjesno liječenje: ni nakon 14 godina od smrti Ivane Šoć nije utvrđena odgovornost ljekara, iako su vještaci Medicinskog fakulteta u Ljubljani nedavno pred Višim sudom u Podgorici potvrdili prethodni nalaz kolega iz Hrvatske, da je njen život izgubljen zbog ljekarskog propusta. Dodatno zabrinjavaju i najnoviji tragični slučajevi — smrt bebe u Nikšiću i smrt dječaka u Baru, koji tek treba da budu djelotvorno istraženi”, tvrde u HRA.
Žrtve mučenja su, kako dodaju, napokon stekle pravo na besplatnu pravnu pomoć, a obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca doprinijelo je adekvatnom praćenju i izvještavanju o procesuiranju prijava torture, ali ne i vidnom unapređenju djelotvornosti istraga.
“Država i dalje ne obezbjeđuje zabranu mučenja u skladu sa međunarodnim standardima niti pruža adekvatne proceduralne garancije, zbog čega ispunjavanje preporuka Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT)– ključno za zatvaranje poglavlja 23 – nije dostižno. Vlada uprkos apelima nije objavila preliminarna zapažanja CPT”, stoji u saopštenju.
Prema nalazu Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, podsjećaju, napredak postoji u postupanju u predmetima nasilja u porodici, posebno u pogledu ujednačenosti, efikasnosti i dosljednije krivičnopravne kvalifikacije nasilja.
“Ipak, i dalje postoje ograničenja poput nedovoljnih kadrovskih i tehničkih kapaciteta, neujednačen kvalitet procjena rizika, slabija koordinacija sa policijom i centrima za socijalni rad, nedovoljno informisanje žrtava o toku postupka”, tvrde u ovoj NVO.
Prema njihovim riječima, Crna Gora aktivnije istražuje ratne zločine zahvaljujući intenzivnijoj komunikaciji sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove. Status civilnih žrtava rata, dodaju, priznat je svim nestalim i ubijenim civilima iz ratova devedesetih, a članovima njihovih porodica obezbijeđene su mjesečne novčane naknade.
“Država je obezbijedila i jednokratnu pomoć od po 100.000 eura za 16 porodica u slučajevima Murino, Tuzi, Štrpci i deportacija izbjeglica, ali su neopravdano izostavljene porodice nestalih sa Kosova i iz BiH. Pozitivno je i zaključivanje Aneksa sporazuma o saradnji između državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske, kojim je uveden reciprocitet u saradnji oko procesuiranja ratnih zločina, što bi trebalo da omogući i to da Crna Gora dobije informacije o rezultatima istrage u predmetu "Lora 3", koji se odnosi na mučenje i stradanje nikšićko-šavničke grupe. Inicijativa za podizanje spomenika žrtvama ratnog zločina u Kaluđerskom lazu dobila je podršku Ministarstva kulture i medija. Lokalni parlament Bijelog Polja usvojio je inicijativu da se osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću oduzme nagrada 'Risto Ratković' dodjeljena 1993. godine. S druge strane, ponovno otvaranje starih predmeta još nije donijelo rezultate, regionalna saradnja ostaje na formalnom nivou, nema pomaka u obezbjeđivanju spomenika i dana sjećanja na žrtve Deportacije, država nije zvanično uspostavila i adekvatno obilježila Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, i taj zločin se i dalje povremeno relativizuje od strane političara i u medijima”, podsjećaju iz HRA.
Govor mržnje je, ukazuju, sve prisutniji u javnom diskursu, a predstavnici vlasti ga, kako kažu, često podstiču ili tolerišu.
“Posle masovnog ubistva na Cetinju 1. januara, zabilježen je porast govora mržnje, posebno na društvenim mrežama. Kulminaciju je doživio u odnosu na turske državljane, u kontekstu incidenta za koji su pogrešno optuženi turski državljani. Uhodani patrijarhalni obrasci normalizuju nasilje prema ženama i LGBTIQ osobama, na udaru su i aktivistkinje kao i poslanice i druge državne funkcionerke. Državno tužilaštvo govor mržnje ne prepoznaje u podizanju spomenika odlikovanom Hitlerovom savezniku niti u ratnoj propagandi poput izjava predsjednika opštine Pljevlja „Dogodine u Prizrenu". Normalizacija takve retorike ugrožava vladavinu prava, društvenu koheziju i evropske integracije”, poručuju iz HRA
Podsjećaju i da u Crnoj Gori postoji stalno nastojanje pojedinih političara iz vlasti da suze prostor za slobodno izražavanje svojih kritičara posebno iz reda NVO i advokata.
“Ne podnose kritiku i reaguju neumjereno. Državno tužilaštvo i Uprava policije su po inerciji pokrenuli prekršajne postupke protiv komentara novinara na društvenim mrežama, ali su ih i obustavili kad im je ukazano na međunarodne standarde slobode izražavanja. Napadi na novinare u Crnoj Gori, kako verbalni tako i fizički, i dalje predstavljaju ozbiljan problem. Nema napretka u rasvjetljavanju ubistva Duška Jovanovića iz 2004, kao ni napada na Tufika Softića ni utvrđivanja odgovornosti za ranjavanje Olivere Lakić. Prema podacima Sindikata medija i Safejournalists baze, u 2025. je zabilježeno 28 incidenata, što je povećanje u odnosu na 24 slučaja iz 2024. godine. Bilo je i pet osuđujućih presuda. Posebno su zabrinjavajući napadi na fotoreportere Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića u selu Gornje Zaostro blizu Berana, dok su izvještavali o podizanju nezakonitog spomenika. Političko kalkulisanje i onemogućavanje izbora kandidata CANU i NVO za Savjet Agencije za audiovizuelne usluge kao i nesprovođenje sudskih presuda u vezi sa izborom direktora RTCG-a, dodatno ugrožava pravni poredak i povjerenje javnosti u državne institucije”, upozoravaju oni.
Nasilje među djecom u Crnoj Gori i dalje je, dodaju, ozbiljan problem koji poprima sve brutalnije oblike. Objavljeno je, podsjećaju, da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno 115 slučajeva takve vrste nasilja.
“Posebnu zabrinutost izazivaju javne objave snimaka na kojima tuče dječaka i djevojčica snimaju i podstiču brojni njihovi vršnjaci. Iako je Vlada najavila više mjera, a pravosudne institucije pojačale sankcionisanje, napredak još uvijek ne odgovara hitnosti situacije”, kažu u HRA.
Iako je u septembru 2024. u Podgorici otvorena nova psihijatrijska klinika, položaj osoba sa psiho-socijalnim invaliditetom, dodaju, ostaje gotovo nepromijenjen.
“Pretjerana i dugotrajna hospitalizacija u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici (SPB) u Dobroti i dalje je česta, maloljetnici se uprkos nenadležnosti ustanove za njih i dalje tamo smještaju, a institucionalizacija ostaje dominantan – često i jedini – oblik zbrinjavanja. Usluge podrške za život u zajednici su nerazvijene, sudovi i tužilaštva ostaju fizički nepristupačni. Takvo stanje ugrožava napredak u ključnim poglavljima 23 i 24 na putu ka EU”, navode iz civilnog sektora.
Uz to, kako kažu, Crna Gora i dalje značajno zaostaje u ispunjavanju preporuka Komiteta UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, posebno u oblasti borbe protiv siromaštva i osiguravanja osnovnih egzistencijalnih potreba.
“Nedostatak strateškog pristupa borbi protiv siromaštva, preciznih podataka i adekvatnih procedura i dalje otežava efikasnu zaštitu prava najugroženijih grupa i planiranje javnih politika”, navodi se u saopštenju.
Podsjećaju da je Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta bio pripremljen i usaglašen sa relevantnim institucijama 2024, ali je potom zaustavljen i još od kraja te godine nije uvršten na dnevni red Vlade, čime se onemogućava njegovo upućivanje u Skupštinu.
“Izvještaj Evropske komisije ponovo potvrđuje da takvo odugovlačenje predstavlja ozbiljan propust Crne Gore u ispunjavanju međunarodnih obaveza iz oblasti ljudskih prava. Tokom posjete u maju, Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Türk ohrabrio je nadležne da Parlamentu upute ovaj nacrt zakona i ukinu postojeću praksu sterilizacije”, zaključuju iz HRA.
