Krajem septembra ove godine Božena Jelušić ocijenila je da se na posljednjim izborima desio istorijski iskorak i da je građanima vraćen suverenitet. Istakla je da „Ura prvo ne smije iznevjeriti svojih 22.000 birača, potom one građane koji su glasali za opoziciju zbog želje da se demontira režim, ali ništa manje ni one građane koji su glasali DPS jer su privrženi nezavisnoj i samostalnoj Crnoj Gori“.
Krajem novembra građanka Božena Jelušić podnijela je prijavu Centru bezbjednosti Budva protiv NN lica zbog skrnavljenja spomenika narodnome heroju, kojemu je neko simbolično stavio omču oko vrata.
Početkom decembra, govoreći o najavljenom zakonu o lustraciji, ubjeđivala je koleginice i kolege u Skupštini te građanke i građane Crne Gore da budu „sigurni da niko od nas, barem oni ljudi koji su ovdje iz Ure, neće podići ruku ni za što što će dovesti u pitanje Crnu Goru“.
Kraj je decembra. Danas i śutra Skupština Crne Gore treba da donese odluku o Izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ako je vjerovati Žarku Rakčeviću, jednome od osnivača Ure, na Glavnome odboru GP URA glasao je protiv usvajanja ovih izmjena i „nije mali broj ljudi koji su dijelili to viđenje“. Iako lično ne poznajem gospođu Boženu, znajući njene prethodne stavove, slušajući njena razmišljanja, śećajući se njenih komentara povodom Rječnika crnogorskoga narodnog i književnog jezika, u čijoj je izradi učestvovala kao članica Savjeta, sklona sam vjerovati da je i ona na Glavnome odboru glasala protiv.
Božena Jelušić obećavala je da će braniti Crnu Goru i predstavljati njene građane i građanke. Danas se ti građani i građanke različitih uzrasta, opredjeljenja, nacionalnosti i vjeroispovijesti okupljaju pred Skupštinom Crne Gore da pokažu svojim zastupnicima što misle i što žele. Okupljaju se da brane kulturno blago Crne Gore kojemu je nova vlast po nalogu i u izvođenju Srpske pravoslavne crkve stavila omču oko vrata. Danas se u Skupštini Crne Gore ne raspravlja o Zakonu o lustraciji, pa ni okupljeni građani i građanke nijesu tu da brane ni svoje ni nečije apanaže i ličnu imovinu, tu su da brane ono što su njihovi preci gradili i što su njihovi preci kroz istoriju branili. Hoće li Božena Jelušić na djelu pokazati koliko vrijedi njena riječ?
U crnogorskome Parlamentu poslanik je vlasnik mandata i prema Ustavu glasa na osnovu sopstvenih mišljenja i stavova. Ako danas ili śutra poslanica Božena Jelušić podigne ruku protiv svoje volje, glasajući za ono što joj je partija naredila da uradi, to ne samo da neće biti odraz demokratije, kako ga, bježeći iz skupštinskih klupa, pokuša opisati Filip Adžić, ne samo da to neće biti u skladu s Ustavom, već će time poništiti sve ono za što se profesorica Božena Jelušić godinama zalagala. Kako će poslije toga izaći pred građane Crne Gore? Kako će poslije toga pogledati svojim učenicima u oči? Koliko će poslije toga vrijeđeti njena riječ? Hoće li je iko više uzeti za ozbiljno? I da upotrijebim jednu njenu naturalističku metaforu: kad je već konačno pukao čir nesmjenjivosti, hoće li Božena Jelušić svojom rukom i svojim glasom učiniti da rana zacijeli ili će biti uzrok opasne infekcije?
(Autorka teksta je filološkinja na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
