Pretjerana količina prizora seksualne prirode - to je zaključak izvještaja grupe psihologa sastavljenog na zahtjev britanskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Autori izvještaja, između ostalog, pozivaju ministarstvo da iskoristi svoja ovlašćenja kako bi ograničilo pristup djece takvim prizorima.
Prizori utiču na ponašanje: Djeca su na sve strane izložena prizorima seksualne prirode, kažu autori izvještaja, i ističu da takav oblik "hiperseksualizacije" utiče na ponašanje djece i mladih, mnogo više nego u prethodnim generacijama. Psiholozi su ustanovili da je sve više seksističkog ponašanja, seksualnog uznemiravanja, pa i nasilja među tinejdžerima.
Jedan od autora izveštaja je doktorka Linda Papadopulos, klinički psiholog i specijalista za uticaj medija na djecu. BBC je zamolio dr Papadopulos da definiše problem koji nastaje zbog izloženosti mladih prizorima "hiperseksualnosti".
- Seksualizacija djece stiže sa strana koje vam možda ne bi odmah pale na pamet. Nisu to samo mediji, nisu to samo reklame - to je i odjeća namijenjena djeci, to je i jezik koji čuju oko sebe, to su igračke kojima se igraju, kaže Papadopulos, naglašavajući da se šteta manifestuje na različite načine i da raste broj djece, mlađe od 18 godina, koja su optužena za seksaulne delikte.
- Sve je više, i to sve mlađe djece, koja imaju anoreksiju i druge poremećaje ishrane, sve je više mladih koji idu na plastične operacije. Ta opsjednutost izgledom se posljednjih godina donekle promijenila, na jedan perfidan način. Već nekoliko decenija poruka koju djevojke i djevojčice dobijaju iz medija je da moraju da budu lijepe i mršave. Danas ta poruka glasi da moraju da budu lepe, mršave i SEKSI. To je novi problem sa kojim se suočavamo, smatra Papadopulos.
Šta može da poboljša stanje: U izvještaju se iznosi nekoliko desetina preporuka za rešavanje problema. Doktorka Papadopulos prenosi neke od njih.
- Na prvom mjestu je obrazovanje: djecu moramo da uputimo u odnose polova, da ih učimo rodnoj jednakosti. Istovremeno, moramo da im pokažemo kako mediji funkcionišu, da im objasnimo da su fotografije koje vide u časopisima rezultat kompjuteske obrade i retuširanja, da razgovaramo s njima o njihovom ličnom doživljaju onog što vide i uticaja koji to ima na sliku koju formiraju o sebi, preporučuje dr Papadopulos.
Ona napominje da roditelji imaju obavezu da paze čemu su djeca sve izložena. To, međutim, nije lako, posebno otkako se Internet upleo u svakodnevicu. „Internet je prepun izazova. Prvo što svakom padne na pamet je pornografija, ali ne radi se samo o tome. Na Internetu, na primer, ima sajtova koji promovišu anoreksiju; moramo da razmislimo o načinima da se to reguliše“, kaže dr Papaodopulos.
Televizija je u Britaniji već regulisana i određene vrste sadržaja ne smiju da se emituju prije devet sati uveče. Nešto slično, smatraju stručnjaci, moglo bi da postoji i za Internet. I velike korporacije snose odgovornost za proizvode koje prodaju djeci: moraju biti upozorene na efekat koji ima prodaja lutaka u mrežastim čarapama petogodišnjim djevojčicama. „Zar trogodišnjim djevojčicama trebaju cipele s visokim potpeticama, ili osmogodišnjakinjama grudnjaci", pita se Papadopulos.
Važna uloga roditeljske poruke: Kerolajn Kokoran, zamjenik urednika časopisa za tinejdžere Šugar, ističe, međutim, da su mediji laka meta za kritike.
- Poruke koje dobijaju kod kuće, od roditelja, mnogo su važnije od bilo čega što mogu da vide u medijima. Roditelji su ti koji djeci treba da usade stavove koji će im omogućiti da se odupru uticaju medija ili pritisku svojih vršnjaka. Neophodno je kod djece gajiti samopouzdanje koje im omogućava da ne idu putevima kojima ne treba da idu. A to jedino mogu roditelji, kaže Kokoran. .
I profesor sociologije na univerzitetu u Kentu, Frenk Furedi, smatra da su roditelji ključ za rješavanje, ili bar zauzdavanje problema. Po njemu, roditelji moraju da povuku vrlo jasne granice i da shvate da su neke stvari primjerene odraslima, ali ne i djeci. Furedi ocjenjuje da čak i šestogodišnjaci danas vrlo vješto koriste kompjutere i na taj način izrastaju u desetogodišnjake koji gledaju najstrašniju pornografiju.
Što je najgore, pri tom misle da je to što vide slika stvarnog života. A roditelji, koji naravno ne znaju da im klinci gledaju takve stvari, nisu tu da im objasne da u stvarnom životu nije tako, kaže Furedi.
- Zbog toga su tinejdežri agresivni prema svijim devojkama, zbog toga tinejdžerke ne znaju da mogu reći „ne“. Roditelji, dakle, moraju da preuzmu kontrolu i da znaju šta njihova djeca gledaju. Problem je u tome što je cijelo društvo, na čelu sa industrijom zabave, hiperseksualizovano, upozorava socilog Frenk Furedi povodom izvještaja o uticaju toga na formiranje ličnosti kod mladih.
(BBC) Priredio: D.Đ.
