„Ne mogu da podržim poslanicu koja jedno misli, a drugo radi. (Božena) Jelušić je otvoreno rekla da je protiv usvjanja novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i da treba ocijeniti ustavnost istog, ali je glasala za usvajanje tog zakona, kao da je bila prisiljena ili ucijenjena da to uradi. Ovakva izjava i ponašanje su indikator da u našem parlamentu i dalje nema mjesta za slobodoumne ljude već se traži partijska disciplina kakvu je i DPS sa svojim satelitima sprovodio do prošle godine. Ne podržavam ni to što je taj Zakon izglasan u gluvo doba noći, bez prethodno sprovedenih javnih rasprava koje su normalna pojava u demokratskom društvu. Pod javnom raspravom podrazumijevam mjesto na kom se razmjenjuju različita mišljenja da bi se došlo do najboljeg rješenja“, istakla je Kankaraš na svom Fejsbuk profilu.
Ona je navela da je kao član „Crno na bijelo“ željela da pomogne da se, kako kaže, katastrofalno stanje u prosvjeti riješi.
„Pored već postojećih problema, došle su pandemija i neefikasnost policije i nadležnih inspekcija da se sprovode mjere za suzbijanje zaraze. Jedna od posljedica toga je razvoj anksioznosti, asocijalnosti, depresivnosti kod đece i mladih, a ta psihička stanja su kod adolescenata plodno tlo za formiranje ovisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci. Očekivala sam da će ljudi koji obavljaju funkcije u prosvjeti i zdravstvu iz koalicije ʼCrno na bijeloʼ prepoznati ovu opasnost i da će jedan od prvih poteza resornog Ministarstva biti da pozove najbolje dječije psihologe za izradu makar osnovnih smjernica koje mi profesori treba da učinimo sastavnim dijelom školskog programa. Napominjem da posebnu pažnju treba posvetiti đacima čiji su roditelji ili bliski rođaci zaposleni u zdravstvu, jer ova đeca trpe stravičnu psihičku torturu zbog neizvjesnosti zdravlja njihovih bližnjih. Sada su psiholozi najpotrebniji u prosvjeti! Već mjesecima pokušavam da skrenem pažnju na to da je neophodna strategija za očuvanje mentalnog zdravlja mladih tokom i nakon pandemije, ali izgleda da sam ja bila samo dio nekog predizbornog marketinga i ništa više“, kazala je on.
Kankaraš navodi da kao kulturni radnik apsolutno ne podržava što je Ministarstvo kulture svedeno na, prema njenim riječima, „neki sekretarijat koji neće prije marta imati rukovodioca zbog neke prespore skupštinske procedure“.
„Sve razvijene države već uveliko rade na tome da se kultura u doba pandemije koliko god je moguće sačuva, ali ni nova vlast ne razumije značaj kulture. Nisu u stanju da shvate zašto je Čerčil, kada je upitan zašto ne ukine finansiranje umjetnosti i preusmjeri novac u oružje, odgovorio: ʼPa za šta se mi onda borimo?ʼ On je znao da bi evenutalna pobjeda u ratu bila besmislena da je žrtvovana kultura. Ali, u Crnoj Gori je potpuni nemar prema kulturi– normalna pojava“, smatra ona.
Kankaraš kaže da je i za vrijeme vladavine DPS-a bila na političkoj margini jer nie željela da podržim devastaciju prirode i međunarodnu rasprodaju naših resursa.
„I platila sam cijenu svoje slobode tako što sam bila spriječena da budem ravnopravni član Simfonijskog orkestra, iako sam ispunjavala sve zakonske uslove za taj posao. Vraćam se toj političkoj margini i povlačim potpis podrške jer vidim da sam bila samo dio vašeg predizbornog marketinga“, poručila je ona.
