Svijet

U Hersonu

Guardian: Rusi na deponijima palili tijela svojih vojnika da bi zataškali gubitke

Na deponiji u Hersonu među hrpama smeća mogu se vidjeti ruske zastave, uniforme i kacige, a oko deponija kruže galebovi i psi lutalice. Ova deponija je prije okupacije bio mjesto za odlaganje otpada, ali stanovnici Hersona kažu da su ga ruske snage ovog ljeta pretvorile u zonu kojoj je zabranjen pristup.

Ruska zastava u blatu deponije u Hersonu Foto: Alessio Mamo/The Guardian
Ruska zastava u blatu deponije u Hersonu
Index.hrIzvor

Stanovnici kažu da su vidjeli ruske kamione koji na deponiju bacaju crne vreće koje su zatim palili. Zrakom se tada širio crni dim i nesnosan miris zapaljenih tijela. Vjeruju da su u crnim vrećama bila tijela ruskih vojnika koji su poginuli tokom žestokih ljetnih borbi.

"Svaki put kada je naša vojska gađala Ruse, oni su tijela dovozili do deponije i palili ih", kazala je 40-godišnja stanovnica Hersona Irina.

Smrad se pojavio kad su ukrajinske snage počele napredovati

Ukrajina je krajem jula dobila američke Himars rakete dugog dometa, nakon čega su pokušali vratiti dijelove ove južno regije. Ukrajina je Himarse dobro iskoristila, oštetili su mostove preko Dnjepra, ruska skladišta municije i udarili na neprijateljsku artiljeriju i vojnike. Stanovnici kažu da su u tom periodu počeli sumnjati da je deponija dobila novu namjenu.

Ove tvrdnje trenutno je nemoguće provjeriti, a ukrajinske vlasti nijesu htjele komentarisati istražuju li ih. Guardianovi novinari su pet dana nakon oslobođenja Hersona u pratnji stanovnika posjetili deponiju.

Samo su ih istovarili i prekrili hrpom otpada

"Rusi su dovezli Kamaz pun otpada i leševa i sve skupa ih izbacili na deponiju", kazao je sakupljač otpada iz Hersona koji je želio ostati anoniman. "Mislili ste da će ih pokopati? Samo su ih istovarili i prekrili hrpom otpada, to je to", dodao je. Kaže da nije vidio radi li se o civilima ili vojnicima. "Nijesam vidio, već sam rekao dovoljno. Nijesam preplašen, u ratu sam bio još 2014, u Donbasu. No, što manje znaš, bolje spavaš po noću", zaključio je.

Za mnoge stanovnike koji su mjesecima živjeli pod ruskim vlastima koje nijesu tolerisale nikakav otpor, strah je još stvaran. Za ikakav znak otpora kazna je bila zatvor, ili još gore - smrt.

"Nijesmo se mogli približiti deponiju"

Svitlana Viktorivna, 45-godišnjakinja koja je s mužem Oleksandrom godinama na deponiji dovozila otpad, kaže da su Rusi na ulazu u deponiju postavili kontrolni punkt. "Nijesmo se mogli približiti deponiji na kojem su palili tijela. Reći ću vam kako je to izgledalo: došli su ovdje, postavili su svoje čuvare i dovozili pa palili. Jednog dana smo muž i ja došli u krivo vrijeme, dok su palili tijela. Moj muž je tada dobio udarac palicom u lice", kazala je. "Nijesam vidjela ostatke tijela, mislim da su ih zakopali", dodala je.

Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu kazao je da je u ratu poginulo 6000 ruskih vojnika, ali je Pentagon krajem ljeta procijenio da je ubijeno ili povrijeđeno čak 80.000 ruskih vojnika.

Tijela su se palila na najizolovanijem dijelu deponije

Radnici na deponiji kažu da su za paljenje tijela Rusi izabrali najizolovaniji dio deponije. Taj dio iz sigurnosnih razloga nije bilo moguće posjetiti. Kaže da se ne može isključiti da su Rusi možda minirali taj dio, ili u njemu ostavili eksplozivne naprave. "Čuo sam razne priče, ali nijesam išao toliko daleko svojim kamionom. Mogu vam garantirati da, što god da su radili tamo, to je strašno zaudaralo, poput trulog mesa. A dim, dim je bio gust", kazao je vozač kamiona.

Stanovnici stambenog bloka kraj deponije kažu da bi se, kad god su Rusi palili, u nebo digao velik oblak tamnog dima, a zrak ispunio nesnosnim smradom truleži koji je otežavao disanje. "Kad bih osjetila miris dima, bilo mi je muka", kaže 60-godišnja Olesia Kokorina koja živi na osmom katu stambenog bloka. "Bilo je strašno, mirisalo je na spaljenu kosu i na miris koji osjetite kad vam zubar izbrusi zub prije postavljanja plombe. Dim je bio tako gust da se nije mogla vidjeti susjedna zgrada", dodala je.

"Nikad nijesam osjetila nešto ovakvo. Bilo je puno kamiona i svi su bili puni vreća. Ne znam što je bilo u njima, ali smrad dima iz deponije bio je toliko jak da nijesmo mogli otvoriti vrata balkona. Ponekad se od dima nije moglo disati”, kazala je još jedna susjetka, 65-godišnja Natalia.

Ukrajinske vlasti ne zanimaju tijela protivnika

Neki vjeruju da je spaljivanje tijela vlastitih vojnika bio najlakši način za rješavanje tijela, pošto su mostovi nad Dnjeprom uništeni. Na desetine stanovnika Hersona prijavilo je u što sumnjaju, ali ukrajinske vlasti se još nijesu oglasile.

Lokalni zavničnik koji je tražio da ostane anoniman je kazao: "Ne zanimaju nas mjesta gdje su zakopani protivnici. Ono što nas zanima je pronalaženje tijela Ukrajinaca, koji su mučeni, ubijeni i bačeni u masovne grobnice širom Hersona." Ukrajinska sigurnosna služba vjeruje da se ruske snage na ovaj način rješavaju tijela da bi pokušali prikriti gubitke u ratu.

"Planine leševa visoke su 2 metra"

Ruski vojnik je u presretnutom pozivu u maju rekao da su mu suborci bačeni "na hrpe visoke kao prosječna osoba" malo izvan Donjecka. "Toliko je Carga 200 (vojni kod za mrtve vojnike) da su planine leševa visoke 2 metra. To nije mrtvačnica, to je smetlište, ogromno je", kazao je.

"Samo ih bacaju tamo. Nakon toga je lakše prikazati da su nestali. Lakše se pretvarati da su samo nestali", rekao je još jedan vojnik u pozivu.

Portal Analitika