Protiv njega postoji i optužnica u Njujorku, takođe za šverc droge, mada suđenje nije nikada počelo.
Ipak, ovog vođu „grupe Amerika”, mreže za trgovinu drogom, koja operiše na najmanje četiri kontinenta, lako je pronaći. Miljanić se ni ne trudi da se sakrije živi u stanu u Njojorku, a njegovo prezime je istaknuto na zvonu ispred ulaznih vrata.
Redovno posjećuje Srbiju i poslednji put je ovdje boravio prošlog mjeseca, kako se vidi na instagram profilu njegove supruge, na kome je mnoštvo njihovih zajedničkih fotografija sa putovanja po Srbiji i Americi. Italijanska policija u svom izvještaju iz 2010. godine kaže za „grupu Amerika” da je jedan od vodećih uvoznika kokaina za Evropu.
- Nedavno je pomenuta grupa postala vodeći akter u trgovini kokainom između Južne Amerike i Evrope, uspjevši da za samo nekoliko godina stvori monopol nad skoro čitavim pomorskim rutama droge, snabdijevajući evropsko tržište i održavajući čvrste poslovne odnose s italijanskim i evropskim organizovanim kriminalom - navodi se u izvještaju.
Italijani su „grupu Amerika” nazvali „uslužnom agencijom” u međunarodnom švercu droge kokain kupuje od proizvođača iz Južne Amerike i prodaje ga evropskim trgovcima na veliko, držeći se podalje od ulične prodaje. Za šverc su koristili „crnogorske mornare na komercijalnim ili brodovima za krstarenje koji pristaju u južnoameričke luke, a potom dolaze u Evropu”.
Ključno obilježje „grupe Amerika” su manje, ali česte pošiljke droge – obično šalju brodom oko 100 kilograma kokaina, a ne čitave tone, kao neke druge grupe.
Ovo se pokazalo kao dobra strategija. Ukoliko policija otkrije i zaplijeni drogu, grupa neće izgubiti mnogo novca. S druge strane, ovakve male pošiljke ne privlače veliku pažnju policije i tužilaštva, jer ne djeluje da će njihovom istragom doći do hapšenja ljudi na višim pozicijama u trgovini drogom.
Prisluškivani razgovori i presretnute CMC poruke otkrile su da su članovi grupe tokom šverca kokaina koristili tajni jezik sastavljen od šifara i slenga, koji uglavnom imaju seksualnu konotaciju.
Saradnike grupe i drogu nazivaju damama, ženama, prijateljicama, djevojkama ili kurvama. Kilogramska pakovanja kokaina nazivaju „ugovorima”, a novac „papirima”.
Poslovi grupe bili su jako profitabilni.
Grupa je, prema policijskim podacima, u Peruu kupovala kilogram kokaina za 1.650dolara (manje od 1.500 eura), a u Evropi prodavala za čak 35 hiljada eura.
Na jednom snimku skrivene kamere koju je italijanska policija sakrila, u Jakšićevu hotelsku sobu u Milanu vidi se kako on nonšalantno na sto slaže više od milion eura. Jakšić je, piše u izvještaju, brojao i pakovao novac koji su od prodaje droge prikupljali članovi grupe. Novac su, zatim, kuriri prenosili u Beograd, gdje se nalazila glavna kasa kriminalne organizacije.
Prisluškivani razgovori otkrivaju da su velike količine novca znale da izazovu nervozu, pa i manje rasprave između Jakšića i Miljanića.
- Šta ja da radim? Ne mogu više da ga držim ovdje. Znaš li koliko ima? Ovdje ima puna torba - kaže Jakšić Miljaniću jednom prilikom 2008. godine, pošto je saznao da kurir koji treba da prenese novac neće doći nekoliko dana, pokazuje izvještaj italijanske policije.
„Ti hoćeš da ja sedim ovdje i izigravam čuvara!”, na šta Miljanić odgovara; „Naravno da ti treba da ga čuvaš… To je tvoj, nije nikog drugog!”
Nije sav keš, međutim, uspijevao da stigne do Beograda.
Srpska policija je u decembru 2008. godine na granici zaplijenila malo više od milion eura koje je švercovao član grupe Vladimir Rašić, zvani Vlada Njemac. Miljanić mu je obezbijedio advokata i Rašić je oslobođen.
Novac koji je stizao u Srbiju ulagan je u razne poslove.
Članovi „grupe Amerika” posjeduju nekretnine širom Srbije, noćne klubove, kockarnice, salone ljepote, taksi kompanije, turistička odmarališta i doniraju crkve, pokazuju podaci poslovnog registra i katastra. Najveći dio novca odlazi na jednu od najpopularnijih planina u Srbiji: Zlatibor.
Informacije o švercu droge i novca nije sve što je italijanska policija otkrila prisluškivanjem. Došli su i do ozbiljnih veza koje je ova grupa imala u Srbiji.
„Mogu reći da su neke ozbiljne informacije došle do mene”, rekao je Muso novinaru Krik-a. „Zaprepašćujuće informacije o korupciji, o vezama između narko-dilera i srpske policije.”
„Špijuni zaslužuju da umru.“ Početkom 2009. godine italijanska policija prisluškivala je razgovor u kojem je Miljanić ispričao Jakšiću da je saznao ko je „krtica” u njihovoj organizaciji.
U to vrijeme, u više zemalja je zaplijenjen kokain koji su švercovali, pa je šef grupe sumnjao da se to dešava, jer neko njihov dojavljuje policiji informacije o pošiljkama droge. Miljanić u tom razgovoru, čiji transkript posjeduje KRIK/OCCRP, otkriva da je za špijuna u svojim redovima saznao upravo od agenta srpske obavještajne agencije BIA.
Za izdaju je osumnjičen Milanko Lasković koga su zvali Laki. Agent BIA mu je objasnio da već duže vrijeme radi za policiju, koja mu je napravila kodno ime „Srećko” upravo po engleskom prevodu Laskovićevog nadimka („lucku” na engleskom znači „srećan”).
„Zašto ga baš zovu Srećko? Šta znači Laki na engleskom?”, rekao je Miljanić svom saradniku Jakšiću 14. feburara 2009. godine. „Eto, to mi je rekao taj iz DB-a (naziv u slengu za domaću obavještajnu agenciju)” Bila je to srceparajuća vijest za Miljanića. Lasković je bio stari prijatelj i blizak njegovoj porodici.
„Kad sam to čuo, poludio sam”, rekao je Jakšiću. „Ali, ako se ispostavi da je sve tačno i da je on taj Srećko, platiće mi.”
Posebno ih je zabrinulo to što je Lasković znao gdje se nalaze kuće koje je organizacija koristila za skrivanje kokaina, piše u izvještaju. Miljanić je rekao Jakšiću da baci sve telefone i obavijesti saradnike dane komuniciraju sa Lakovićem.
„Ne javljaj se više ako te Lale zove, dešavaju se najgore stvari, zaboravi na njega”, Miljanić je obavi jestio telefonom jednog saradnika.
Šef je riješio da sprovede test kako bi potvrdio da li je Lasković zaista špijun proslijediće mu pogrešne informacije i sačekaće da vidi da li će one da stignu do policije.
Za to, međutim, ni je bilo vremena.
Nekoliko dana kasnije policija je u Buenos Ajresu, glavnom gradu Argentine, zaplijenila kokain vrijedan više od šest miliona dolara koji je pripadao „grupi Amerika”.
Miljanić je odlučio da odmah pozove telefonom Laskovića i da ga ispita.
„Sjećaš se kad si bio u Slađinoj kući (Jakšićeva bivša supruga koja je živjela u Argentini), kog mjeseca je to bilo… Kako se ne sjećaš, kako možeš da se ne sjećaš, po cio dan si bio u njenoj kući i sad se ne sjećaš. Laki, Laki!!”, dio je Miljanićevog ispitivanja, prema transkriptu koji posjeduje KRIK.
Nakon ispitivanja Miljanić je rekao Jakšiću da je nezadovoljan Laskovićevim odgovorima jer je na svako pitanje odgovorio sa „ne sjećam se”. Tada je, sudeći po transkriptu, bio ubijeđen da je on špijun. Kraj razgovora, koji je slušala policija, bio je očekivan.
„Špijuni zaslužuju da umru”, rekao je Jakšić Miljaniću.
Skoro godinu dana kasnije, u noći 18. januara 2010. godine, Lasković je upucan tri puta u glavu dok je parkirao „mercedes” u Beogradu.
Iz italijanske policije rekli su za OCCRP/KRIK da su ove razgovore dostavili srpskoj policiji. Ubistvo Laskovića, ipak, do danas nije rasvijetljeno.
Dok je Miljanić uglavnom lociran na jednom mjestu, Jakšić je često putovao širom svijeta koristeći neki od 40 lažnih identiteta. Vlasti Italije, Grčke, Njemačke i Argentine su u različitim periodima za njim raspisivale potjernice.
Deceniju je Jakšićeva operativna baza bila Južna Amerika. Policija iz Perua za KRIK/OCCRP kaže da je on radio kompletan posao od pregovaranja sa dobavljačima kokaina, do isp lata i ugovaranja transporta, često na vrlo smio i neobičan način.
Tako je jednom prilikom u Argentini ugovarao posao p lanirajući da kokain prokrijumčari do Španije u vinskim bocama. Policija je prozrela plan i bila je na korak od hapšenja, ali je Jakšiću to neko dojavio i omogućio mu da pobjegne.
Hapšenje Miljanića
U maju 2010. godine italijanska policija imala je šansu da uhvati šefa „grupe Amerika”.
Avio-kompanija „Alitalija” dojavila im je da se Miljanić iz Beograda uputio u Solun u Grčku, i da će presjesti na aerodromu u Rimu. Policija je iskoristila priliku i uhapsila ga 31. maja 2010. godine.
U tom periodu, u prisluškivanim razgovorima Miljanić je uhvaćen kako pregovara sa ruskim mafijašima o novom smjelom zajedničkom poduhvatu krijumčarenju kokaina iz Venecuele podmornicom, objasnio je italijanski policajac koji je radio na slučaju.
Muso, tužilac iz Milana, rekao je za KRIK/OCCRP da je insistirao da Miljanić bude optužen kao vođa organizovane kriminalne grupe, za šta je mogao da dobije dodatnih 15 godina zatvora. Muso, međutim, nije mogao da nagovori tužioca za borbu protiv mafije iz Rima da se saglasi sa tim.
Italijanski tužilac i policijac sa kojima su razgovarali novinari KRIK/OCCRP objasnili su da su se nadali da Miljanića optuže za različite slučajeve šverca droge.
Tužilac iz Rima, međutim, odlučio je da ga optuži za svega 10 kilograma zaplijenjenih u Veneciji i slučaj je poslao tamo.
U tamošnjem sudu Miljanić je zbog trgovine drogom osuđen na sedam godina zatvora i 40.000 eura. Ovakva kazna bila je primjerenija za operativce nižeg ranga, nego za šefa međunarodne mreže za šverc droge. Nakon žalbe, kazna je čak i snižena na šest godina zatvora. Miljanić je poslat u zatvor u sjeveroistočnoj Italiji u gradu Tolmeco, pokazuju dokumenta do kojih su došli novinari KRIK-a/OCCRP-ja. Kaznu je služio berući voće i obrađujući baštu u okviru programa „Bašta za bijeg”.
Početkom maja 2014. godine, Miljaniću je odobren „poluslobodni režim” koji mu je dozvoljavao da veći dio vremena provede van zatvora i bez nadzora. Poslije nešto više od tri mjeseca, krajem avgusta, Miljanić je nestao. S obzirom da kaznu nije odslužio do kraja, u ovoj zemlji je označen kao bjegunac. Ispostavilo se da se vratio kući u Njujork.
Veze s CIA
“Vjerujem da CIA stoji iza njih, zato smo ih nazvali „grupa Amerika”, rekao je nekadašnji srpski policajac novinariia KRIK-a/OCCRP-ja.
Ovo je teško dokazati, ali neki znaci ukazuju da to može da bude tačno.
Jedan od njih je to što je i bivši šef državne službe Jovica Stanišić, u čije je vrijeme uspostavljena sarad
