„Dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Podgoricu na inauguraciju Jakova Milatovića može se tumačiti kao dolazak gospodara u obilazak lokalnih upravitelja novostečenih feudalnih posjeda“, ocijenio je u razogovoru za Portal Analitika novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Dinko Gruhonjić.
Upravo će, kako ističe, takav odnos biti prema Crnoj Gori dok god njome upravljaju „gaulajteri srbijanskog nacionalizma“.
29„No, tvrda je voćka Crna Gora, nagledaće se upravitelji i podržavaoci „srpskog sveta“ još svega i svačega kad je Crna Gora u pitanju, čudom se neće moći načuditi... Ali će im, i prije nego što mislite, postati jasno da Crna Gora nije njihov feud. Možda su predstojeći izbori kod vas odlična prva prilika za to“, poručuje Gruhonjić.
Nema političke snage da artikuliše energiju protesta
Kada je riječ o situaciji u njegovoj zemlji, sagovornik Analitike vidi ogroman potencijal u protestima protiv nasilja koji se sedmicama održavaju u Beogradu.
„Možda ću pretjerati ako kažem da su potencijal i masovnost protesta slični onima iz vremena rušenja Miloševića, oktobra 2000. godine, ali nije daleko od toga. U svakom slučaju, ovo su najmasovniji protesti protiv Vučića. Ali, prati ih teški paradoks: nema političke snage koja može da artikuliše tu energiju u jednostavan zahtjev: „Dole Vučić!“, kao onomad što je bilo „Dole Milošević!““, smatra Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, nakon masovnog ubistva djece u osnovnoj školi u Beogradu kritična masa građana je shvatila da im nema budućnosti u Srbiji pod Vučićem, da se približio čas kada će na dnevni red doći borba za goli život, te da je režim doslovno spreman na sve...
„Građani su, međutim, toga mnogo svjesniji nego najveći dio opozicije, uz časne izuzetke koji se nalaze na margini političke scene, na koju ih je gurnuo konsenzualni nacionalizam Vučićevog režima i samoproglašene „prave“ opozicije“, kaže Gruhonjić.
Nažalost, kako dodaje, ne postoji opoziciona snaga koja je sposobna da usmjeri energiju protesta u rušenje Vučića.
Opozicija izgleda kao da ju je Vučić lično birao
„Ta „prava“ opozicija se sastoji od više podvrsta: korisnih idiota (političkih amatera), profašističkih stranaka koje su gore čak i od samog Vučića i plaćene su direktno iz Kremlja, trojanskih konja režima koji glumataju opoziciju dok im biznisi bezbrižno cvjetaju, ali i kukavica koje nijesu spremne da preuzmu vlast, jer znaju kakve će naslijeđene probleme zateći: od poharane i uništene Srbije, do otvorenih svih mogućih pitanja u odnosima prema susjednim zemljama i prema Evropskoj uniji“, objašnjava Gruhonjić.
Kako navodi, takva opozicija u Srbiji izgleda upravo kao da ju je lično Vučić birao.
„Ali, ko zna, čuda se dešavaju pa možda građanski protesti iznjedre i nekoga sa istinskom političkom hrabrošću. Hrabrost je ono što je nasušna potreba, jer preko puta nas se nalazi doslovno čudovište“, kategoričan je Gruhonjić.
Nacionalistički konsenzus oko CG veći nego oko Kosova
Iako je aktuelna vlast u Crnoj Gori imala nepodijeljenu podršku opozicije u Srbiji, većina je ostala nijema na proteste u Beogradu, a oni koji su se oglasili – podržali su Vučića. Uprkos tome, naš sagovornik ne vidi mogućnost da srpska opozicija pronađe nove saveznike u Crnoj Gori.
„Nacionalistički konsenzus oko Crne Gore, sem onih spomenutih marginalizovanih građanskih partija, bio je čak veći nego i oko Kosova. Svi su nekako „zaboravili“ kako je Crna Gora, sa Milom Đukanovićem na čelu, krajem devedesetih doslovno živote spašavala opozicionim liderima, poput, na primjer, Zorana Đinđića i Vuka Draškovića“, podsjeća Gruhonjić.
Rekao bi, kaže, sram ih bilo kada bi oni, kako dodaje, srama imali.
„Ali, da se manemo srama, to su metafizičke kategorije kada je većinska srbijanska politička scena u pitanju. Riječ je tu i o ogoljenoj činjenici da su oni podržavali Vučićevu ofanzivu na Crnu Goru i da su podržavali litije na čijem je čelu bila Srpska pravoslavna crkva nazivajući ih „rekom slobode koja će se preliti i na Beograd“. Šta da mislimo o ljudima koji su to mogli nazivati „rekom slobode“? Retoričko pitanje“, navodi Gruhonjić.
Rebrendiranje SNS-a po ugledu na Putina
Na pitanje zašto je Vučić rukovođenje Srpskom naprednom strankom (SNS) prepustio ministru odbrane Milošu Vučeviću i, zatim, najavio osnivanje Narodnog pokreta, naš sagovornik ukazuje da se na taj potez, možda, odlučio „po ugledu na svoga šefa Vladimira Putina“.
„Ruskom predsjedniku je to donijelo dobre rezultate u učvršćivanju autokratije koja je na kraju skliznula u diktaturu, represiju, cenzuru i likvidacije političkih neistomišljenika“, napominje Gruhonjić.
S druge strane, dodaje on, SNS se sada već svima popeo na vrh glave i, kako ističe, rebrendiranje te mafijaške hobotnice je logičan potez.
„A uspjeh te nove tvorevine na izborima će umnogome zavisiti opet od sposobnosti opozicije da se organizuje, pomjeri stražnjicu sa Terazija i izgradi infrastrukturu po celoj Srbiji, koja će biti u stanju da preuzme vlast“, podvukao je Gruhonjić.
Nije, kaže on, vlast kruška pa da vam samo padne u ruke.
„Morate biti sposobni da je preuzmete, kao pokojni Zoran Đinđić i DOS 2000. To je, znate, krvav i rudarski posao. I njima je dugo trebalo da ukapiraju, ali su ukapirali. Ovi sada ili ništa ne kapiraju ili jednostavno ne žele da ukapiraju“, ocjenjuje Gruhonjić.
Vučić će iskoristiti nemire na Kosovu
Stava je da za sada Vučić neće pokušati da nezadovoljstvo građana umiri smjenom bliskih saradnika te da je to posljednje na šta će biti spreman.
„On će se služiti svim mogućim mahinacijama, samo da ne popusti pred zahtjevima građana. I ono što će izgledati kao popuštanje, biće samo mimikrija. Ali, da, ovaj put je Vučić zaista uplašeniji nego ikada prije u posljednjih 11 godina. Jer on, kao stari radikal i Šešeljev učenik, vrlo dobro zna koliko je ulica opasna i kako može da se otme kontroli“, napominje Gruhonjić.
S druge strane, sagovornik Analitike nema nikakve sumnje da će Vučić iskoristiti nemire na Kosova kako bi skrenuo fokus građana.
„To je stari šibicarski trik svih srbijanskih vladara. Sada će se krenuti sa optužbama tipa „vi protestujete i šetate ulicama Beograda, dok naš narod na svetom Kosovu krvari“. Pa će se onda među demonstrante inflitrirati oni sa nacionalističkim obilježjima. Pa će se normalnim ljudima to zgaditi, pa će odustati od protesta. Pa će doći ljeto i sezona godišnjih odmora“, dodaje Gruhonjić.
Kaže kako nema sumnje da je upravo ovo i ovim redoslijedom Vučićev plan.
„Tako je bilo sa svim dosadašnjim protestima protiv njega, koji su se ispostavili kao takozvani ventil-protesti: građani izađu na ulicu, izviču se, bude im lakše, ali pošto nema ko da ih politički artikuliše, vrate se kući, potonu u još dublju apatiju i gledaju da pobjegnu iz zemlje. I to odgovara jedino i samo režimu“, upozorava Gruhonjić.
Volio bi, kaže, više nego išta da se Vučić ovaj put preračunao i da ga stvarnost demantuje.
Politika Zapada, blago rečeno, čudna
Komentarišući činjenicu da su za nemire na Kosovu, zapadni zvaničnici okrivili vlasti u Prištini, naš sagovornik primjećuje da je politika Zapada a naročito Vašingtona, već duže vremena, blago rečeno – čudna.
„Ćutke su posmatrali kako Vučić uništava i drobi opoziciju u Srbiju, kako širi rusofiliju, kako se Srbija naoružava, kako Vučićevi trbuhozborci jasno i glasno najavljuju planove „srpskog sveta“ i potom ih nesmetano sprovode, kako uništava BiH i Crnu Goru, kako ne rješava niti jedan jedini otvoreni problem sa susjedima, kako se sve više udaljava od EU, kako je sve bliži Putinu i Kini... I sada je Kurti kriv i sada Kosovo zaslužuje nekakve sankcije!?“, kaže Gruhunjić.
Nikome na Balkanu na pamet više ne pada da zavisi od milosti kojekakvih „srpskih svetova“ i njima sličnih
Podsjeća na riječi koje se, kako kaže, pripisuju Čerčilu, da ne treba da se brinemo za Amerikance jer će oni svakako pronaći pravo rešenje, ali – nakon što isprobaju sva ostala.
„Kako će se sve ovo završiti sa svim tim „genijalnim“ planovima emisara za Balkan čije bi tokove ličnog novca možda trebalo preispitati ako je već korupcija a ne militantni srpski nacionalizam glavni problem Balkana? Neću da slutim kako će se završiti, dopišite sami...“, poručuje Gruhonjić.
Vašington bacio Vučiću pojas za spasavanje
Dodaje da kako sada stvari stoje, Vašington vodi politiku koja se u konačnici uklapa u Putinove planove za Balkan, što je, kako ističe, nevjerovatan paradoks imajući u vidu njihovu bezuslovnu podršku Ukrajini.
„Ako su tačne ocjene analitičara poput Bugajskog da se igra na kartu podjele Balkana na tri interesne sfere – srpsku, hrvatsku i balkansku – to je highway to hell, direktan put u pakao i u nove ratove. Takva suluda zamisao bi odvukla Bošnjake, Crnogorce i Kosovare direktno u palestinizaciju. A nikome na Balkanu na pamet više ne pada da zavisi od milosti kojekakvih „srpskih svetova“ i njima sličnih“, kategoričan je Gruhonjić.
Što se Srbije tiče, sagovornik Analitike kaže da je Vašington stavom prema Kosovu zapravo još jednom bacio pojas za spasavanje Vučiću i izlaznu strategiju za smirivanje građanskih protesta u Srbiji.
„Ali, treba biti pošten i pogledati u sopstveno dvorište: s kim, zapravo, SAD mogu da razgovaraju u Srbiji sem sa Vučićem? Ko je to odavde pružio ruku prema Zapadu i nedvosmisleno rekao: da, Srbija nije samo geografski evropska zemlja, već iskreno želi da postane dio evropske i evroatlantske porodice. Prvi koji to izgovori, odlučno bez skrivanja i prenemaganja, imaće podršku Zapada“, poručuje Gruhonjić.
